"Velike partije su trebale slušati građane"

Deutsche Welle: Ko je u Vašim očima pobjednik ovih izbora?

Hajo Funke: Pobjednik je nezadovoljstvo i pobjednik je opravdani bijes. Međutim, to su ipak dvije različite stvari. 

Aludirate vjerovatno na Alternativu za Njemačku (AfD) koja je postala treća najveća stranka u Bundestagu. Sve četiri male stranke željele su biti ta treća snaga u Bundestagu – Liberali, Zeleni, Lijevi i AfD. AfD-u je to i uspjelo. Šta mislite kako?

Sa demokratsko-političke tačke gledišta, oni su uradili sve pogrešno. To je desno-radikalna stranka koja je prije svega iskoristila izbjegličku krizu i zloupotrijebila socijalne nemire na periferijama Njemačke, i to ne samo u istočnim dijelovima zemlje.   

To praktično znači da su etablirane stranke ostavile prazninu koju je AfD popunio?

Upravo tako. Redovno prolazim kroz sve nove savezne pokrajine (bivša Istočna Njemačka prim.ur), gdje radim u obrazovanju. Primjetio sam da se tamo hladnokrvno prave krupne reforme, a da se ljudi pritom prepuštaju sami sebi. To je nečuveno i čudim se što to do sada nije izazvalo više bijesa. 

„Otuđenje od demokratije je veoma veliko“

Ako bi se nešto trebalo naučiti iz ovih izbora, onda to da se stvari trebaju sagledati iz drugačijeg ugla nego do sada. Ovo važi za sve demokratske partije. Razočaranje u društvu mora biti odvojeno od optužbi za rasistički, desničarski radikalizam. To je veliki izazov. Jedno od sinoćnjih istraživanja pokazalo je da su oni koji su glasali za AfD mnogo više razočarani, nego što imaju desničarsko radikalna ili desno orjentisana uvjerenja. Otuđenje od demokratije kao dobrog poretka je ogromno i to je sada veliki problem kod više od 20 posto ljudi sa istoka Njemačke koji su ovaj put birali AfD. 

Vratimo se još jednom velikim partijama. Demohrišćanska unija i SPD moraju se nositi sa masovnim gubicima: Najgori rezultat nosi SPD, a drugi po redu najgori - CDU. Šta su ove stranke učinile pogrešno?

Premalo su slušale i premalo odgovarale. Nakon toga su se ljudi povukli i nisu htjeli ni da slušaju njihove odgovore. Prevladalo je nezadovoljstvo i osjećaj kod ljudi da su oni žrtveni jarci. To naravno ne važi za sve, ali važi za znatan dio, tako da se to moralo svesti na politiku i reći: bilo je potrebno i više i drugačije. Tematizovani su problemi nedostatka radnika u njegovateljstvu, siromaštvo... Čak 67 posto glasača je izjavilo da je jaz između bogatih i siromašnih i dalje veliki. To je već tema! I još kada na to dođe i lokalna opštinska politika podložna kritici, ljudi dobijaju osjećaj da ni sa političarima na pozicijama nema mogućnosti za rješenje, a ni kompromisa. Tako nastaje vrtlog koji vuče u otuđenje i agresiju. U tom trenutku za njih, kao na tanjiru servirana, stoji desno radikalna opcija. Tu moraju uskočiti obje velike partije i reći: “Dobro, shvatili smo. Stvorit ćemo drugu, socijalno osjetljiviju politiku. Slušat ćemo vas više i promijeniti našu dosadašnju politiku. Odvojit ćemo zabrinutost od agresivnosti.” Eto to je izazov. 

Izlaznost na ovim izborima bila je 75 posto. To je više nego 2013. godine, kada je na biračka mjesta izašlo 71,5 procenata. Da li je to znak pobjede demokratije?

To je za demokratiju Pirova pobjeda. Zamislite da je AfD još dodatno povećao svoje rezultat i postao vladajuća stranka. Sumnjam da je to dobro za demokratiju. 

Hajo Funke je politolog koji se bavi istraživanjem političkih stranaka i ekstremizma. Dok nije postao emeritus 2010. godine, bio je profesor politologije na Institutu "Otto-Suhr" Slobodnog univerziteta u Berlinu. 

Intervju je vodila Beate Hinrichs.