Vejnović: Građani BiH moraju da doprinesu uspostavljanju mira

DW: Gospodine Vejnoviću, kako procjenjujete trenutnu bezbjednosnu situaciju u Bosni i Hercegovini?

Vejnović: Praktično je teško napraviti procjenu, a teorijski gledano, BiH kao nefunkcionalna država davno je zapaljena, da ne kažem popaljena. Ovaj momenat je samo eskalacija nezadovoljstva građana, u prvom redu omladine: sa socijalnim stanjem, sa materijalnim stanjem, sa moralnim stanjem, sa stanjem dostupnosti sredstava za život. Međutim, sve to nije opravdanje da se uništava imovina, da se pale zgrade, da se razbijaju izlozi i da se pljačka i slično. Političke elite se moraju uzdignuti na istorijski nivo, onaj koji i pripada političkim elitama: da budu časni, pošteni, odgovorni, da rade zakonito, da rade u interesu građana. Jer, oni zauzimaju vrhovne pozicije u državi i imaju najveće plate, i samim tim imaju povišen stepen odgovornosti, ali imaju i određeni stepen privilegija. Plate onih u paralamentarnoj skupštini su od pet do osam hiljada, u odnosu na građanstvo koje 40 do 50 odsto ne radi nikako, a i oni koji rade imaju plate 300, 500 ili 800 maraka. I dogodila se onda klasična podjela na one koji imaju i na one koji nemaju, a to su lumpen proleteri koji idu „trbuhom za kruhom“. Ali, ipak to sve nisu opravdanja da se ruši, da se pali i uništava.

Kako vidite dalji razvoj situacije?

Ja nisam paranoičan, a kao naučnik treba da se bavim procjenama i predviđanjima, ali strah me je da će to eskalirati dalje i dublje. Strah me je i da neke snage, uslovno rečeno „mračne snage“, ne bi ponovo prizvale avete prošlosti: avete nacionalizma, rasizma, viših naroda, nižih naroda, vrjednijih, nevrjednijih, pitanja rata, ratnih zločina, revanšizma,... Građani moraju da pomognu organima bezbjednosti da se uspostavi mir, ali svakako da se legalnim instrumentima i procedurama traži odgovornost onih koji su pokrali, oteli, opljačkali... na bilo kojem nivou u bilo kojoj sredini. Jer, narod je doista ojađen, narod je opljačkan, zloupotrebe su bile velike i ne treba tu velika nauka da se vidi da je logična posljedica socijalna eksplozija i izražavanje nezadovoljstva. Ali, građani imaju vlast onakvu kakvu zaslužuju. Izabrali su, imaju i gledaju je. Sad iskazuju nezadovoljstvo. Ali, imaće ponovo priliku da biraju.

Ali, upravo se o tome radi. Jer, situacija na terenu izgleda tako da oni, koji su na ulicama, nemaju lidera, niko ih ne predvodi. Da li postoji opasnost da sve ovo preraste u anarhiju?

Ja nisam pristalica teorija zavjere, i nisam ubijeđen u to da je ovo spontano. Lider postoji. Neću da kažem da je on skriven. Vrijeme će ga iznjedriti. Bez obzira da li se radi o Bošnjacima, Hrvatima ili Srbima, imaju sinova i kćeri osim ovih koji su na sceni. I vrijeme će iznjedriti i konkurenciju i niko od nas nije nedodirljiv. Ali, moramo pomoći ovom napaćenom narodu kao ozbiljni intelektualci da ne razbijaju i ne uništavaju ono što je stoljećima stvarano. Ali, da svakako upozoravaju na mangupe u svojim redovima koji bi preko noći htjeli da zgrabe određenu korist i na nezakonit način upravljaju pojavama i procesima. I onda je samo pitanje vremena. Konsekvence su velike i to BiH kao nefunkcionalna država sada osjeća, to osjećaju svi građani BiH. I to je problem svih društava i država u tranziciji - suočavanje sa opštim siromaštvom.

Da li je ovo sada pogodno tlo da se izrode možda neki lideri koji će se zaista boriti za bolje sutra i izdići iznad nacionalnog diskursa?

To je logično pretpostaviti. Ali, to se ne može dogoditi za mjesec, dva, tri ili pola godine. Ali, javno mnjenje će svakako iskristalizovati u svemu tome neke ličnosti, neke pojedince koji mogu postati lideri jedino legalnim putem, dakle izbornom procedurom. Jer, sa ulice se ne može postati lider. Jer, to bi onda vodilo autokratiji, tiraniji, diktaturi i slično. Sa ulice se može samo ozbiljno upozoriti. Niz protesta u regionu ukazuju da kad-tad dođe ispostava računa za neljudske rabote, nehumane rabote, kriminalne rabote. Jer, ipak je narod svetinja. Građani nikada nisu, od antike pa do današnjih dana, svi jednako imali. Ali, ipak one osnovne biološke potrebe, humano je da politička elita, dakle vlast, obezbijedi svim građanima i da svoju humanost mjere prema onima koji nemaju, prema ostarjelima, prema nemoćnima, prema invalidnim, prema boračkim populacijama - bez obzira na konflikte koji su bili - ko je u pravu, ko je u krivu - jer poznato je i da su svi izgubili. Međutim, treba se okrenuti građanima i razumijevanju da svi žive i prežive, a ne da jedni budu eksploatatori, a masa eksploatisana, odnosno lumpen proleteri koji ostaju naprosto bez ičega. Odnosno ostali su bez prava na rad. A čim čovjek nema ustavom zagarantovano pravo na rad, ne može obezbijediti egzistenciju, ne može stvarati porodicu i onda ljudi pribjegavaju tome čemu pribjegavaju. Ali, još jednom apelujem: nisam za to da se pali, da se ruši, da se ne uništava... BiH je osiromašena zemlja, BiH je konfliktna zemlja i treba više sabornosti i više razumijevanja i treba voditi jednu socijalnu akciju upozorenja na slabosti i da nesposobni odlaze, a da dolaze sposobniji koji znaju stvarati te da odlaze oni koji znaju varati.

Da li je ovo možda put za stvaranje istinske demokratije u BiH?

Nema sumnje, BiH će se ovim svakako više demokratizovati. Jer, sve ovo što je od 90-ih do sada, bilo je preneseno od komunizma. Samo nije više komunizam i socijalizam, nije više društveno vlasništvo nego privatno, a svi obrasci i stilovi su ostali boljševički, komunistički, subordinacijski, samo su promijenjeni dresovi. U BiH gotovo da nema demokratskih političkih partija, jer sve su one liderske, postoji jedan vođa, a ovo sve drugo je masa. Dok nam trebate na izborima tu ste, a kad ste nas izabrali sad nas trpite. To sve ne liči demokratiji, to je jednostavno pretpolitčko stanje. To je stanje koje treba svakako mijenjati na bolje, ali treba obezbijediti demokratske procedure, civilizovane i dakle - nekonfliktne. Dakle, ne rušiti, ne paliti, ne uništavati nego civlizovanim i legalnim putem ukazati na socijalne tenzije i socijalnu eksploziju. Jer, mnoga istraživanja pokazuju da je zapravo umijeće kako narod u Bosni i Hercegovini uopšte živi kada je mnogo manje onih koji rade nego onih koji ne rade.

Profesor dr Duško Vejnović je redovni profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci.

Autor: Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Marina Martinović