Vaterlo – poraz nad porazima

Grupa „Aba“ je 1974. pobijedila na Pjesmi Evrovizije sa pjesmom „Vaterlo!“ Pjesma govori o porazu u ljubavnoj igri, gdje je otpor besmislen. Postoji poslovica koja kaže: „Kad doživiš Vaterlo, ne možeš doživjeti još gori poraz“. Svjetska istorija ovjekovečila je ime malog belgijskog mjesta koje se nalazi južno od Brisela. U rano ljeto 1815, Napoleon je tamo poveo svoju armiju u posljednju bitku, u konačni poraz. Time je završena epoha koja se u udžbenicima istorije naziva „napoleonska era“.

Mali Korzikanac, Napoleon Bonaparta, dvadeset godina uzburkavao je Evropu, ali na kraju je odlučilo 100 sati bitke između 15. i 18. juna – prije 200 godina. Francuska revolucija je 1789. iz temelja potresla stari poredak u Evropi, ali je, nakon Napoleonovog poraza, točak istorije restauracijom vraćen unazad. Pobjednici nad Napoleonom bili su Englez Artur Velsli, vojvoda od Velingtona i pruski feldmaršal Gebhard Lebereht fon Bliher kojeg su zvali „Maršal napred“.

Bliher je dobio „dobre batine“

Napoleon Bonaparta nije kod Vaterloa bio onaj isti vojskovođa kao prije protjerivanja na Elbu. Ne više mlad, bolešljiv i neodlučan, car koji se vratio na vlast pokazivao je znakove potrošenosti. Međutim, njegov narod je bio još uvijek fasciniran nekadašnjim osvajačem i želio je da još jednom pođe u bitku protiv ostalih evropskih sila koje su se u međuvremenu udružile.

Napoleon je zbog brojčane nadmoći protivnika bio prinuđen da izabere da se bori prvo protiv jednog, pa protiv drugog. Oko 72.000 Francuza suočilo se sa dvostruko brojnijim snagama Britanaca i Prusa. A u to se ne računaju austrijske i ruske trupe koje su sa istoka takođe nadirale da se bore protiv Francuske. Bilo je sigurno moguće pobijediti te armije jednu po jednu. Napoleonov spektakularan bijeg sa Elbe gdje je bio zatočen, njegovo ponovno preuzimanje vlasti u Parizu tokom samo tri nedjelje, sve je pokazivalo da je „mali kaplar“ zadržao svoje osobine da donosi brze i ispravne odluke. Ali, ta sposobnost ga je napustila kod Vaterloa. Oklijevao je.

Šesnaestog juna se na bojnom polju nalazi ukupno 160.000 vojnika, Prusa je više nego Francuza. Za sedam sati je Napoleon, zahvaljujući prije svega svojoj staroj gardi, uspio da natjera Bliherovu armiju u bijeg. Cijena pobjede: 10.000 francuskih vojnika ostalo je na bojnom polju, Nijemaca je poginulo dvostruko više. Velington je dan kasnije prokomentarisao poraz Prusa riječima: Bliher je dobio dobre batine!

I Velington je za dlaku izbjegao poraz jer je nedaleko od Linjija, gdje su Prusi poraženi, mogao da zadrži strateški važno raskršće samo zato što je zapovjednik trećine francuske vojske, maršal Nej oklijevao da ga energično napadne. Ni taj maršal, kojeg je Napolen nazvao „najhrabriji među hrabrima“, nije bio onaj stari.

Najprije ih je pustio da pobjegnu pa ih nije gonio

Dakle, Napoleonu je uspjelo da prodre između Prusa i Engleza. Vojni stručnjak, Hans-Vilhelm Mezer je napisao knjigu o Vaterlou. On tvrdi da je Napoleon propustio da se da u poteru za poraženim Prusima. „Naposletku, nije znao gde su i šta rade“, kaže Mezer i dodaje da je Napoleon potom propustio da porazi Velingtona ujutro 17. juna, što bi odgovaralo njegovoj nameri da potuče protivnike jednog za drugim. Velingtonova sudbina već je bila zapečaćena. Ostala je zapisana njegova rečenica: „Volio bih da padne noć ili da se pojave Prusi“.

Prusi su došli kasno, ali ne i prekasno. U kasno popodne francuske trupe su već bile u defanzivi, ali pojava pruskih trupa natjerala ih je u opšti bijeg. Do kraja tog 18. juna bitka je već bila završena. Od Napoleonove Sjeverne armije pola je ostalo na bojnom polju, ubijeno, ranjeno ili u zarobljeništvu.

Prokletstvo i blagoslov Bečkog kongresa

Međutim, Napoleonu se od početka ispriječio Bečki kongres. Poslije njegovog poraza u Rusiji i protjerivanja na Elbu u Beču su od 18. septembra 1814. do 9. juna 1815. zasjedali pobjednici kako bi dogovorili odnose u Evropi. Upravo su završili posao vraćanja granica i poredaka na tačku prije pojave Napoleona, a Napoleon je ponovo preuzeo vlast u Francuskoj. U Beču su bili okupljeni najmoćniji državnici Starog kontinenta u trenutku kada se ponovo pojavljuje njihov neprijatelj. Još na dvoru Habzburga su se svi ujedinili protiv Napoleona. Napoleon je sa Elbe pobjegao pola godine ranije nego što je trebalo. Da su se evropski suvereni razišli iz Beča, koalicija protiv Napoleona ne bi nastala tako brzo. I evropska istorija bi vjerovatno izgledala sasvim drukčije. Ovako je Vaterlo označio kraj francuske dominacije u Evropi i postao sinonim za totalni poraz.