1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vanjska politika SAD-a pred novim iskušenjima

Pobjeda Hamasa u Gazi, kriza u Libanu i teški slom u Iraku. Politika američkog predsjednika Georga Busha na Bliskom istoku sve je više na udaru kritike.

default

G.W.Bush na udaru sve jače kritike

« Moja vizija su dvije države, koje žive jedna pored druge u miru i sigurnosti". Ovako je prije pet godina George W. Bush po prvi puta propagirao postojanje dvije države, Izraela i Palestine.

Lijepe riječi je kasnije pronašao i Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik za sigurnost predsjednika Jimmy Cartera:

« Ukoliko se oni prepuste sami sebi, niti će Izrael niti Palestinci postići mir. Njima je potreban neko poput SAD-a , koji će se uključiti i uz puno pritiska raditi na postizanju napretka».

Medjutim, SAD vode svoj « rat protiv terora», kojem je podredjena cjelokupna vanjska politika, sve dok stanje u Iraku nije bilo tako pogoršano, da je Vašington morao promijeniti kurs. Ali, isuviše kasno, smatra Thomas Barnett, stručnjak za nacionalnu sigurnost:

« Prošle godine je naša vlada ponovo otkrila diplomatiju. Ali, to nije bilo potpuno djelotvorno. Uvijek se podsjeća na američke samostalne istupe, i postavlja pitanje ko će doći poslije Busha».

Uvrjedljive riječi poput» predsjednik zagnjurene glave u pijesak" ponovo postaju aktualne, dok sam Bush stoji nemoćno naspram haosa na Bliskom Istoku. U američkim novinama se mogu čitati naslovi poput: « Sada on ima svoj model dvije države, samo što su to Pojas Gaze i Zapadna Obala umjesto Izrael i Palestina.».

Ono što su Bush i mnogi drugi prije pet godina iznijeli kao viziju budućnosti je postalo prošlost prije nego što je bila stvarnost, smatra bivši američki ambasador Edward Abington. Niti on, a ni drugi poznavaoci Bliskog istoka nemaju jasnu ideju šta će se dešavati ubuduće.

Pored mračne pomisli da bi Pojas Gaze mogao postati mjesto okupljanja islamskih ekstremista i novo žarište, može se razmišljati i veoma optimistično, poput Edwarda Djerejiana, bivšeg američkog ambasadora u Izraelu i Siriji, koji nije izgubio nadu tokom krize u Libanu, a to ne čini ni sada:

" Ukoliko bi se ukazalo svjetlo na političkom horizontu i kada bi ljudi shvatili kako će izgledati njihova budućnost, onda bi oni pod pritiskom američke, medjunarodne i regionalne diplomatije bili spremni slijediti nit pregovora».

Sada se čini da bi američka vlada mogla prihvatiti gubitak Pojasa Gaze, a onda podržati Mahmuda Abbasa i na primjeru Zapadne obale pokazati šta mogu postići umjerene snage uz medjunarodnu podršku. Da li se zaista tako razmišlja u Vašingtonu, zapitan je Sean McCormack, glasnogovornik američkog ministrastva vanjskih poslova:

« Vidjećemo da li ova kriza nudi mogućnost da se stvar pokrene naprijed».

Većina kritičara američkog predsjednika Busha misli upravo suprotno. U blisko-istočnoj politici stojimo pred totalnim krahom, smatra Martin Indyk iz „Brookings Intitute“:

« Uzmimo konflikt izmedju Izraela i Palestinaca. Zatim američku avanturu u Iraku koja je pred potpunim propadanjem, ili naš problem sa nuklearnim ambicijama Irana. Bojim se da bi od svega mogla nastati strašna oluja.»