1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Valery Perry: „Uvijek ću se vraćati ovdje“

Valery Perry je zamjenica direktora Odjela za ljudsku dimenziju, misije OSCE u BiH, Amerikanka koja se u Sarajevu osjeća kao kod kuće. Nakon 11 godina provedenih ovdje, još ne planira da se vrati u Washington.

default

Valery Perry - BiH je interesantna za moju doktorsku disertaciju.

Blick auf Sarajevo

"Tuzla je prijateljska, Sarajevo urbano."

„Došla sam u BiH prvi put 1997. godine, sa grupom Amerikanaca. Radilo se o superviziji na opštinskim izborima. Sjećam se da smo doletjeli u Zagreb, a onda sjeli u autobus i otputovali u Brčko, a iz Brčkog u Tuzlu, koja je u to vrijeme bila vrlo zanimljivo mjesto za život“, kaže na početku našeg razgovora Valery Perry i dodaje da je to bio vrlo dobar način da se prvi put vidi krajolik. Prisjeća se zatim i svog puta u Sarajevo i Mostar, gradove koji su zbog stepena razorenosti bili sasvim drugačiji od svega što se moglo vidjeti u zemlji. Nakon što je dio posla oko izbora obavljen, Valery se spremala na povratak kući u Washington.

„Sjećam se da sam bila deprimirana jer nisam mogla promijeniti let i morala sam odletjeti iz BiH samo dan prije nastupa ‘U2' u Sarajevu, tako da nisam prisustvovala tom famoznom koncertu“, kaže Valery.

Vratila se u BiH u novembru 1997. ponovo radeći kao supervizor na izborima, a u to vrijeme. Počela je da radi i na svom doktoratu za koji je odabrala klasičnu bh. temu. „Shvatila sam da bi postdejtonska BiH bila veoma interesantna za moju doktorsku disertaciju u kojoj sam odlučila da se bavim analizom rješavanja konflikta. Trebalo mi je neko vrijeme da napravim plan i konačno sam ponovo stigla ovdje 1999. godine. Došla sam na godinu, ali sam odlučila da ostanem malo duže, pa sve duže i duže... i tako, još sam ovdje,“ kaže Valery.

„Mama je rekla da je grad prelijep“

Amerikanerin Valery Perry von der OSCE OSZE Sarajewo in Bosnien Herzegowina

Valery Perry u svom uredu

„Znam da ljudi često imaju predrasude o ovoj zemlji. Da budem iskrena, ja sam bila prilično upoznata sa stanjem u BiH i bivšoj Jugoslaviji 90-ih godina, kada sam radila svoj magistarski. Kad je počeo rat na ovim prostorima, pratili smo to na vijestima. Iako ja to nisam baš detaljno proučavala, bilo je mojih kolega na univerzitetu koji su se bavili time,“ kaže Valery Perry i naglašava da uopšte nije znala s čim će se susresti kada dođe u BiH. To je bilo prvi put da je došla u postratnu državu.

„Tuzla je bila vrlo prijateljska, a Sarajevo vrlo urbano i vodio se sasvim normalan život. Sjećam se prvog dolaska mojih roditelja 2001. godine. Tata je želio da popije pivo. Mama je rekla da je grad prelijep. Na domaćim televizijskim stanicama mi samo vidimo seljake, ili žene iz Srebrenice i Hercegovine. Zašto nikad ne prikažu urbane ljude, ili ove prelijepe stanove i zanimljive kafiće? Često u medijima vidimo samo slike iz rata, a skoro nikada normalnu i urbanu stranu zemlje. Mediji ne bi smjeli da govore samo o selima i masakrima u Srebrenici. Naravno, to što se desilo u Srebrenici treba priznati i to je već opšte poznato, ali to nije sve ono što BiH danas jeste“, kaže Valery.

Na sljedećoj stranici čitajte o pitanju od milion dolara!