Valcer i sevdah uz Novu godinu u Beču
2. januar 2008
Oglas
Vokalno-instrumentalni sastav „Wiener Tschuschenkapelle“ u Beču ima kultni status. Poznaju ih svi, od osnovaca do penzionera. Tako je njihov novogodišnji koncert u bečkom Volkstheatru već odavno tradicija. Članovi grupe medjutim ne uživaju samo u muzici, već imaju i jasnu misiju, objašnjava osnivač benda, Slavko Ninić.
"Naravno da ako ćemo mi svijetu nešto dati, to onda mora biti nešto naše.“, objašnjava Slavko, te dodaje: „Ne možemo mi njima dati Rolling Stones-e, kad to nije naše. Moramo im približiti naše vrednote koje ima naša narodna muzika. Sa druge strane i meni se to svidja, nije to sad nešto nametnuto, nego, ja to volim!“
S ritmovima Balkana preko sedam kontinenata Wiener Tschuschenkapelle postoji već 18 godina, a svirati su počeli slučajno – nakon radnog vremena i za vrijema pauza, kada je Slavko Ninić ured u jednom savjetovalištu za strance dijelio sa jednim Turčinom, jednim Grkom i jednim Austrijancem. „Ispostavilo se da to nije loše. Onda ljudi koji su nas slušali kažu „Uh, kako je to dobro!“ Onda smo nekad odlučili da se profesionaliziramo, i počeli smo svirati rođendane, svadbe i ... tako je počelo“, pojašnjava Slavko. Karijera koja je počela na rođendanima odvela ga je na svih sedam kontinenata – a za bečku publiku, karizmatični pjevač je, kažu, svakako nezamjenjiv. „Muzika je zaista osjećajna, jednostavno inspiriše“, kaže tako jedan posjetilac koncerta u bečkom Narodnom pozorištu, a jedna žena dodaje: „Muzika ima karakter i nije ušminkana. Jednostavno vas tjera da plešete – osim toga, ovaj koncert je, baš kao i koncert filharmoničara, već dio bečke tradicije.“ Sevdalinke kao bečka tradicija Tako dio bečke tradicije postaju i bosanskohercegovačke sevdalinke, koje zauzimaju važno mjesto u reportoaru kultnog benda, a Slavka Ninića vraćaju u djetinjstvo. „Moji su roditelji iz Bosne, doselili su u Slavoniju i ostali Bosanci cijeli život. Mi smo bili Bosanci, oni su bili Šokci i moji su pjevali sve te bosanske pjesme, sevdalinke, koje su oni poznavali od svojih mladih dana i svadbene i svakakve pijanske, meraklijske.. mi smo sve to pjevali, ja sam sve to znao već sa deset godina.“ Wiener Tschuschenkapelle ima medjutim i političku poruku. Riječ „Tschusch“ pogrdan je naziv za građane bivše Jugoslavije u Beču. Tako je Slavko Ninić, šaleći se na vlastiti račun, poradio i na njihovom imidžu. „To što sad neki ljudi, koji su rasistički nastrojeni misle da su oni jedini Bogom dani, to je njihov problem, naravno. Ali mislim da smo jedno postigli, naime da ta otrovna riječ „Tschusch“ .. da ona danas više asocira na Tschuschenkapelle nego na nekog prljavog stranca.“
S ritmovima Balkana preko sedam kontinenata Wiener Tschuschenkapelle postoji već 18 godina, a svirati su počeli slučajno – nakon radnog vremena i za vrijema pauza, kada je Slavko Ninić ured u jednom savjetovalištu za strance dijelio sa jednim Turčinom, jednim Grkom i jednim Austrijancem. „Ispostavilo se da to nije loše. Onda ljudi koji su nas slušali kažu „Uh, kako je to dobro!“ Onda smo nekad odlučili da se profesionaliziramo, i počeli smo svirati rođendane, svadbe i ... tako je počelo“, pojašnjava Slavko. Karijera koja je počela na rođendanima odvela ga je na svih sedam kontinenata – a za bečku publiku, karizmatični pjevač je, kažu, svakako nezamjenjiv. „Muzika je zaista osjećajna, jednostavno inspiriše“, kaže tako jedan posjetilac koncerta u bečkom Narodnom pozorištu, a jedna žena dodaje: „Muzika ima karakter i nije ušminkana. Jednostavno vas tjera da plešete – osim toga, ovaj koncert je, baš kao i koncert filharmoničara, već dio bečke tradicije.“ Sevdalinke kao bečka tradicija Tako dio bečke tradicije postaju i bosanskohercegovačke sevdalinke, koje zauzimaju važno mjesto u reportoaru kultnog benda, a Slavka Ninića vraćaju u djetinjstvo. „Moji su roditelji iz Bosne, doselili su u Slavoniju i ostali Bosanci cijeli život. Mi smo bili Bosanci, oni su bili Šokci i moji su pjevali sve te bosanske pjesme, sevdalinke, koje su oni poznavali od svojih mladih dana i svadbene i svakakve pijanske, meraklijske.. mi smo sve to pjevali, ja sam sve to znao već sa deset godina.“ Wiener Tschuschenkapelle ima medjutim i političku poruku. Riječ „Tschusch“ pogrdan je naziv za građane bivše Jugoslavije u Beču. Tako je Slavko Ninić, šaleći se na vlastiti račun, poradio i na njihovom imidžu. „To što sad neki ljudi, koji su rasistički nastrojeni misle da su oni jedini Bogom dani, to je njihov problem, naravno. Ali mislim da smo jedno postigli, naime da ta otrovna riječ „Tschusch“ .. da ona danas više asocira na Tschuschenkapelle nego na nekog prljavog stranca.“
Oglas