Uzlazna putanja njemačke privrede

Njemačka privreda ostavila je iza sebe teške godine, pred njom su sada dobri dani. Njemačka je završila bolno putovanje i izašla iz mračnog tunela. Ova zemlja sada ide uzlaznom putanjom. Situacija na unutrašnjem planu mnogima iskrivljuje uvid u oporavak koji je već duže vremena u toku. Drugim riječima, po staroj narodnoj izreci, od drveća Nijemci nisu u stanju da vide šumu. Iz vana, a pogotovo u poredjenju sa drugim zemljama ove tendencije su puno ranije primjećene, te su velike šanse iskorištene. Prije svega anglo-američka društva sa miješanim kapitalom angažovana su u velikoj mjeri. Investicione banke koje djeluju širom svijeta sada proširuju svoje filijale a njihova sjedišta su uglavnom u Frankfurtu. Za investitore će narednih godina u Njemačkoj biti puno posla. Berza u koju više niko ne vjeruje, već odavno pokazuje pomake.Jedni kupuju firme po izuzetno povoljnim cijenama, drugi investiraju u akcije koje su u poredjenju sa tržištima akcija u Sjedinjenim državama i Velikoj Britaniji još uvijek vrlo jeftine. U prvoj polovini godine je učešće stranih investitora u njemačkom tržištu akcija poraslo za 22 procenta.Samo u maju i junu je u njemačke berze investirana 71 milijarda eura inostranog kapitala; godinu dana ranije preovladavala je samo prodaja. Medjutim, osam od trideset koncerna u njemačkom indeksu akcija DAX je u rukama stranih investitora – od Adidasa, preko BASF – a i Deutsche bank, sve do Scheringa i Siemensa. Dok je mnoge Nijemce pogodio posljednji krah na brezi, strani investitori su to iskoristili za kupovinu njemačkih akcija.

Renomirani britanski nedjeljnik “The Economist” je na naslovnoj strani svog novog izdanja objavio njemačkog orla sa udarnim naslovom “Iznenadjujuća njemačka privreda”. "Economist" je, medjutim, na isti način i nakon posljednjih izbora u Njemačkoj pisao na naslovnoj strani o tome kako je Njemačka jedan “nesigurni privredni div”.

Pod pritiskom visokih troškova je veliki broj preduzeća u Njemačkoj realizovao svoje zadatke. Oni su izvršili restrukturaciju u odnosu na nedovoljan ekonomski rast na svjetskom tržištu, te svoje proizvode i proizvodnju modernizovali. Veliki koncerni bilježili su iz kvartala u kvartal uspjehe i rekordne prihode u prometu.

Tome su doprinijeli i sindikati koji su se prilagodili izmjenjenoj tarifnoj politici, a njemačka vlada je smanjila poreze i provela reforme na koje se dugo vremena čekalo. Troskovi plata u Njemačkoj su od 1999. godine smanjeni za gotovo 10 procenata, dok su primjera radi u Italiji u istoj mjeri povećani. Njemačka je predala vodeću privrednu poziciju u Evropi i sada je negdje na sredini ljestvice, ali sa stalnom tendencijom pomaka. Njemačka privreda je u internacionalnim okvirima mnogo konkurentnija nego ranije.

U njemačkoj javnosti to medjutim, još uvijek nije primjećeno. Iako je situacija u većini preduzeća poboljšana, još uvijek se razmišlja na način, kao da zemlja stoji pred provalijom. Takvo mišljenje, o jednoj zajedničkoj nevolji, nije više umjesno. Nužno je, da u narednom mandatu Bundestaga – nevažno sa kojom koalicionom vladom – reformski put koji je zacrtao kancelar Schröder bude ne samo zadržan, vec i pojačan. Prije svega je to nužno i uputno, jer Njemačka nije vise klonula zemlja, već sigurno gleda u budućnost, a ona ima i dobru osnovu za to.