1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

"Utakmica smrti" u Kijevu

Prije gotovo točno 70 godina se u Ukrajini odigrala utakmica posve druge vrste nego što će biti na predstojećem EP: susret momčadi njemačkih okupatora i Ukrajinaca. O tom susretu se mnogo pisalo - ali još ne i istina.

Prizor iz filma Todesspiel (Utakmica smrti)

Prizor iz filma "Todesspiel" (Utakmica smrti)

Kolovoz 1942. Više od godinu dana je Kijev - tada još u Ukrajini koja je bila dio Sovjetskog Saveza - pod okupacijom Nijemaca. Ako su još poneki Ukrajinci u Nijemcima vidjeli nadu riješiti se terora Staljina, u toj godini su morali izgubiti svaku iluziju. Zločini su se događali svakodnevno, židovska zajednica grada je istrebljenja, 10 tisuća ljudi je ubijeno samo na stratištu u Babij Jaru prethodnog rujna. Stotine tisuća ljudi je ubijeno, u gradu vlada strah i glad.

Usred te atmosfere beznađa, okupatori su se u ljetu 1942. dosjetili organizirati nekoliko nogometnih utakmica za "podizanje morala građana". Vrhunac je bio susret nogometnog kluba Start - navodno tek radničkog kluba lokalne tvornice kruha, protiv momčadi njemačkih oružanih snaga.

SS-ovci polažu zakletvu - prije odlaska u pokolje (pripadnici 14. SS-Waffen divizije Galicija)

SS-ovci polažu zakletvu - prije odlaska u pokolje (pripadnici 14. SS-Waffen divizije "Galicija")

Utakmica - ideologija

Već tu počinju različite interpretacije ovog susreta kojeg se već preko pola stoljeća želi iskoristiti za različite ideologije. Zapravo nije poznato, da li su Nijemci znali kako je taj "radnički" klub lokalne pekare, zapravo daleko od amaterske klase: među njima je bilo više igrača rasformiranih slavnih klubova poput Dinama iz Kijeva i NK Lokomotive. Već u jednoj ranijoj utakmici NK Start "rasturio" momčad njemačkog Ratnog zrakoplovstva, i sada je bilo vrijeme za revanš.

Zenit stadion u Kijevu je tog kolovoza 1942. bio prepun. Nisu došli samo njemački vojnici, nego i mnogi građani. Usprkos brojnim faulovima Nijemaca pred kojima je sudac (pripadnik SS jedinice) žmirio "na oba oka", na poluvremenu je već bilo 3:1 za Ukrajince. Drugo poluvrijeme je bilo još žešće jer su obje strane svakako željele pobjedu. Ali na koncu je "utakmica smrti" završila uvjerljivom pobjedom Ukrajine 5:3.

Ubijeni zbog rezultata?

Plakat utakmice

Plakat u kojima se poziva na uzvratnu utakmicu

Jedino je ova utakmica, njen rezultat i čak razmjerno miroljubive fotografije obje momčadi, ono što je izvjesno u tom susretu. Jer tu se svom žestinom umiješala ideologija: isprva nacistička, koja se baš nije imala čime podičiti na tom turniru pa je čitava manifestacija gurnuta pod tepih. Ali i danas svaki mališan u Ukrajini zna za tu utakmicu, dobrm dijelom i zbog sovjetskog filma iz 1962. "Treće poluvrijeme" o herojskim igračima koji su svoju pobjedu na zelenom terenu - platili svojim životima.

Prema nađenim spisima, doista je devet igrača iz Kijeva uhićeno samo nekoliko dana nakon utakmice. Jednog od njih je uhitio Gestapo jer je djelovao za sovjetsku tajnu službu i ubijen je u njihovoj tamnici. Troje igrača, između ostalih i golman Nikolaj Trusevič, odvedeni su u koncentracioni logor Sirecki na sjeveru Kijeva gdje su kasnije likvidirani. Sovjetski Savez je igrače posthumno proglasio herojima, a tri spomenika pred Dinamovim stadionom u Kijevu još uvijek podsjećaju na legendarne nogometaše.

Neki su heroji, neki su gurnuti u zaborav

Ali i ponosni Ukrajinci su lako mogli primijetiti kako sa čitavom interpretacijom tog povijesnog susreta "nešto ne štima" i kako su neki od prkosnih igrača i pobjednika nad Nijemcima proglašeni herojima - a o nekima iz iste momčadi je bilo opasno u Sovjetskom Savezu uopće izgovoriti njihova imena.

Spomenik nogometašima pred stadionom u Kijevu

I u tu utakmicu se žestoko umješala ideologija: neki nogometaši su dobili spomenik, drugi su gurnuti u zaborav

I Nijemce je zainteresirala čitava utakmica, osobito tvrdnja kako su svi ukrajinski igrači pogubljeni odmah nakon utakmice. Zato je 1973. u Njemačkoj pokrenuta krivična istraga zbog sumnje za teški ratni zločin. Ali iako zločina Nijemaca u okupiranoj Ukrajini, na žalost, nije nedostajalo, u ovom slučaju su se jedva mogli pronaći dokumenti koji bi svjedočili kako su nogometaši ubijeni zbog prkosa okupatoru.

Štoviše, njemački režiser Claus Bredenbrock se 2005. prihvatio zadaće snimiti dokumentarni film - i tom prigodom je njemačko tužilaštvo još jednom pokrenulo istragu, nadajući se kako će ipak utvrditi i zločin i počinitelje. Njega je zanimao odgovor na još jedno pitanje: svi govore o ukrajinskim nogometašima, ali tko je igrao za Nijemce?

"Nagrada" - pakao Staljingrada

Čak i to se pokazalo kao veoma teško pitanje, jer ako su Ukrajinci možda i kažnjeni za svoju pobjedu, čini se kako su i njemački igrači za poraz "nagrađeni" slanjem na bojišnicu tadašnjeg Staljingrada. Režiser je morao konstatirati da, čak ako je neki od njemačkih igrača i preživio borbu i zatočeništvo, on se nije htio javiti i pomoći režiseru utvrditi čitavu istinu o toj "Utakmici smrti".

Njemački vojnici u sovjetskom zarobljeništvu

Malo je vjerojatno da je tko od njemačkih nogometaša preživio rat

Priča o prkosnim igračima se dopala i Hollywoodu gdje je početkom osamdesetih John Huston snimio "Bijeg u pobjedu" - doduše premjestivši radnju u Francusku, ali zato je film "okitio" i nogometaškom legendom Peleom koji je igrao uz bok Silvestru Staloneu. Ali očito niti politički okršaj o toj povijesnoj utakmici još niti do današnjih dana nije završen. Sad se pojavio novi film o istom događaju, "Match" ruskog režisera Andreja Maljukova.

Jer Ukrajina je u međuvremenu neovisna država, ali u tom novom ruskom filmu je također sve jasno: Ukrajinci - i gotovo svi koji govore ukrajinski u tom filmu, su izdajice i "sluge okupatora" koji žele spriječiti pobjedu hrabrih igrača. Igrači i svi junaci filma pak odreda govore samo ruski.

Utakmica je očito ušla u već tko zna koje poluvrijeme, ali istina o tom povijesnom događaju se čini sve udaljenija od nas.

Autori: Cornelia Rabitz / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina