1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Utaja poreza je "omiljeni sport" Nijemaca

Slučaj poreske utaje Ulija Hoeneßa, privukao je veliku pažnju njemačke javnosti. On mora odgovarati pred sudom. Da li su samo poznate osobe te koje izbjegavaju plaćanje poreza u Njemačkoj?

Kod pjevača Freddyja Quinna radilo se o sumi od 900.000 eura. Bivši menadžer Njemačke pošte Klaus Zumwinkel utajio je skoro milion eura, a teniska zvijezda Boris Becker čak 1.700.000 eura. Pri tome ovdje nije riječ o njihovim prihodima, nego samo o sumama koje su bili dužni uplatiti na račune njemačkih poreskih organa i zbog čega su se našli na optuženičkim klupama.

Hoeneß je do juče bio rado viđen gost i među političarima (na slici sa bavarskim premijerom Seehoferom)

Hoeneß je do juče bio rado viđen gost i među političarima (na slici sa bavarskim premijerom Seehoferom)

Predsjednik fudbalskog kluba Bajern iz Minhena mogao bi se stoga naći u prominentnom društvu -

ako ga sud na kraju proglasi krivim.

Uli Hoeneß je iznio milione iz Njemačke u jednu švicarsku banku i na taj način izbjegao plaćanje poreza u iznosu od preko tri miliona eura.

Taj slučaj izazvao je veliku pažnju njemačke javnosti. Da li bogati izbjegavaju svoje obaveze prema društvu? Da li obični radnici ispadaju najgluplji jer im država odmah odbija porez od plate?

Koliki je "pravedan" porez?

Dobra sirotinja i zli bogataši? Stvari nisu tako jednostavne, upozorava ekonomista Gebhardt Kirchgässner sa Univerziteta St. Gallen. On doduše primjećuje kod mnogih imućnih ljudi mišljenje kako "plaćaju previše poreza i da država nema prava toliko od njih da traži".

Koliko novca je još skriveno na računima banaka u Švicarskoj?

Koliko novca je još skriveno na računima banaka u Švicarskoj?

"Međutim, utaja poreza nije 'privilegija' samo imućnih, nego se proteže kroz sve slojeve stanovništva", tvrdi Kirchgässner. Kada se povede riječ o utaji poreza, tu se ne radi samo o milionima u švicarskim bankama ili o "firmama u poštanskom sandučetu" na Bahamima. Tu su i sporedni poslovi koje obični građani ne prijavljuju poreskim organima, ili male prevare prilikom podnošenja godišnjeg poreskog obračuna.

"Kada unajmim nekog zanatliju da mi okreči sobu, i to platim 'na crno', onda se tu radi o maloj svoti poreza koju sam utajio. Mnogi ljudi u takvoj situaciji nemaju veliku grižu savjesti", upozorava ovaj stručnjak.

Lako je štedjeti na porezu

Prijava poreza u Njemačkoj: komplikovani formulari otežavaju ulaženje u trag prevarama

Prijava poreza u Njemačkoj: komplikovani formulari otežavaju ulaženje u trag prevarama

Međutim, mnogo malih takvih iznosa se na kraju zbroje u jedan veliki. Udruženje knjigovođa Njemačke procjenjuje da na ovaj način država godišnje ostane bez oko 30 milijardi eura. Da li su Nijemci odista "nacija utajivača poreza"?

Predsjednik Saveza poreskih obveznika Reiner Holznagel ne vjeruje kako je moral Nijemaca toliko loš. "Ipak, ne smije se potcijeniti da veoma komplikovan poreski sistem doprinosi utaji poreza", kaže on. Brojni paragrafi njemačkog zakona o porezu, posebni članovi tog zakona i mogućnost pozivanja na različite izuzetke olakšavaju mogućnost da se tu i tamo prevari poreska služba.

Apsurdni rashodi države

On vjeruje kako postoji još jedan razlog zbog čega Nijemci izbjegavanje plaćanja poreza smatraju nekom vrstom takmičenja odnosno "sporta".

U Crnoj knjizi naveden je niz primjera rasipanja državnog novca

U Crnoj knjizi naveden je niz primjera rasipanja državnog novca

Mnogi imaju utisak da država novac, koji uzima građanima ne troši pravilno. Savez poreskih obveznika u svojoj "Crnoj knjizi" svake godine objavljuje listu slučajeva u kojima se rasipa državni novac. Na toj listi se nađu i bizarni primjeri poput gradnje jednog mosta za slijepe miševe u švapskom gradu Biberachu.

Mnogi ukazuju na Švicarsku kao primjer. Tamo građani suodlučuju koliko poreza plaćaju i za šta se taj novac troši. Gebhard Kirchgässner dugo godina živi u toj zemlji. On i kao građanin i kao stručnjak vidi prednosti takvog sistema: "Postoje istraživanja koja pokazuju da direktna demokratija vodi većem poreskom moralu." Švicarski model se isplati. Ovo je pokazalo istraživanje u 148 opština u toj zemlji. "Što je veće učešće građana u radu opština, to je manji opštinski dug po glavi stanovnika", kaže Kirchgässner.

Koliko države nam je potrebno?

Politolog Thomas Rixen sa Univerziteta u Bambergu ne vjeruje da je to razlog zbog čega su Švicarci pošteniji u plaćanju poreza. On sumnja da veće učešće u donošenju odluka predstavlja ultimativno oružje u borbi protiv utaja. Misli da treba otvoriti opširnije diskusije o tome šta su to javna dobra i zbog čega su ona potrebna svim građanima.

Angela Merkel je već izjavila kako je razočarana Hoeneßom

Angela Merkel je već izjavila kako je "razočarana Hoeneßom"

Proteklih godina javnost je državu i njene funkcije posmatrala sve kritičnije i više povjerenja posvećivala tržištu: "Tako je stvorena ideološka osnova za tvrdnju da državni organi ne moraju da budu razvijeni, jer uopšte nije ni poželjno da ti organi države budu jaki i sposobni da djeluju", kaže Rixen.

Poželjno bi, dodaje on, bilo i više transparentnosti o tome kako je raspoređen teret. "U Švedskoj, na primjer, svako može da sazna koliko poreza je platio njegov komšija", navodi Rixen. Iako su porezi u skandinavskim zemljama mnogo veći, tamo je "poštenje" građana u odnosu na zahtjeve države mnogo veće. Da li se poreski sistem doživljava kao pošten i li nepošten, zaključuje ovaj politolog, ne zavisi od visine poreza, nego od toga da li se zakon primjenjuje isto na sve. U Njemačkoj tu postoji veliki problem. Poreska služba je loše opremljena, premalo je inspektora koji mogu da budu za petama svim prevarantima.

Reiner Holznagel vjeruje kako je pozitivan signal što sve veći broj poznatih osoba poput Ulija Honeßa ili feministkinje Alice Schwarzer same prijavljuju svoje prevare. "Očito je javna diskusija o tome doprinijela da se na djelo utaje poreza ne gleda kao na krivično djelo kojem treba progledati kroz prste", zaključuje predsjednik Saveza poreskih obveznika Njemačke.

Autori: Jeanette Seiffert / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović

Preporuka redakcije