Usvajanje Haićana: pomoć ili brutalni biznis?

Jedna sedmogodišnja djevojčica priča da živi na ulici, zajedno sa ljudima kod kojih radi. Mora da radi kao i prije zemljotresa, ali sada je još gore. Svi su nervozni, tuku je. Čeka u redu za vodu, pere veš. Kada je čovjek vidi takvu, poželi da je odmah povede svojoj kući i da je usvoji.

Možda je slično bilo i sa Amerikancima koji su u subotu (30.1.2010) uhapšeni na granici sa Dominikanskom republikom sa 33 djece. Oni su rekli da ih žele spasiti. Međutim, vlasti Haitija strahuju da je možda riječ o trgovcima ljudima.

Niko ne zna koliko je djece na Haitiju ostalo bez jednog ili oba roditelja. I prije zemljotresa na Haitiju je bilo 400.000 djece bez roditelja, a ukupan broj stanovnika je – devet miliona. Usvajanje je jedan od načina da se toj djeci pomogne. Međutim, uvijek treba biti oprezan, a pogotovu kada se djeca usvajaju poslije ovakve jedne katastrofe, kaže Ruben Vedel iz Njemačke humanitarne organizacije za pomoć djeci u nevolji:

„Mislim da je sada usvajanje opasno, trgovina djecom cvjeta u ovakvim situacijama. Mnogo manje se kontroliše nego inače, situacija je veoma haotična. Prvi korak je da se djeca registruju. Ako niko ne zna da djeca postoje, onda ih niko neće ni tražiti“.

Od Vlade Haitija za djecu samo – sažaljenje

Otprilike trećina djece na Haitiju nije uvedena u matične knjige. Vladu to do sada nije naročito brinulo. Pored Gvatemale, Haiti je oduvijek bio raj za trgovce ljudima u Americi. Nekoliko hiljada djece je legalno usvojeno – i to je dobro. Ali ne zna se koliko hiljada djece je jednostavno nestalo. UNICEF procjenjuje da jedna beba na tržištu košta i do 10.000 dolara.

Haiti nikada nije potpisao sporazum o zaštiti djece koji je 1993. godine donesen u Hagu. Vlada je sažaljevala oko 250.000 djece robova, ali nije učinila ništa da im pomogne. Zbog zemljotresa se položaj djece u Haitiju sigurno pogoršao. Da se tamo trguje djecom, da se djeca zlostavljaju i zloupotrebljavaju kao roblje – to nije novo. Međutim, sada se uzbudila svjetska javnost.

Hitna usvajanja su sada opasna, prvo se mora pomoći djeci na licu mjesta, moraju se tražiti roditelji, ispostaviti papiri, izgraditi sirotišta. Potom bi čak bilo poželjno legalno usvajati djecu, jer siročića, koje treba izvući iz bijede i ropstva – ima zastrašujuće mnogo.

Autori: Mihael Kastricijus / Dijana Roščić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić