Ustanak protiv "parazitskog dekreta" u Bjelorusiji

Ovo su vijesti koje se iz Bjelorusije nisu čule godinama. Hiljade ljudi je u gradovima Brest, Bobrujsk i Orša izašlo na ulice kako bi protestovali protiv Lukašenkove sporne incijative. Državne službe nisu odobrile demonstracije ali je bijes očigledno bio jači od mogućnosti da budu uhapšeni. I policija je zaista uhapsila desetine aktivista, među njima i neke od poznatih opozicionih političara kao što je Anatolij Lebedko. Uhapšeni su i neki novinari i osuđeni na novčane kazne. Za srijedu (15.3.) su u Minsku, na dan Ustava Bjelorusije, zakazane demonstracije koje su ovaj put nadležni organi odoborili.

U ovoj postsovjetskoj republici, na istočnim granicama EU, protestuje se već nedjeljama. Kamen spoticanja je tzv. "Dekret za prevenciju socijalnog parazitiranja", koji je autokrata Lukašenko potpisao još u aprilu 2015. Naime, onaj ko ne radi mora da plati državi godišnji danak u iznosu (preračunato) 230 evra. A upravo u Bjelorusiji, u zemlji u kojoj je prosječna 2016. iznosila 390 evra mjesečno, to je jako puno novca - posebno za one koji nemaju posao.

Ovo pravilo prije svega pogađa one socijalno lošeg statusa koji i protestuju. "Prvi put je u moju kancelariju stiglo toliko mnogo ljudi koji nemaju veze s politikom", kazao je borac za ljudska prava Boris Buchel u razgovoru za DW. Posebno su pogođeni stariji ljudi koji imaju još malo do penzije. Reakcije je u decembru izazvao slučaj u gradu Osipoviči, kada je jedan čovjek platio globu i odmah nakon toga se bacio kroz prozor. "Takve tragedije režim ima na savjesti", kaže Buchel. 

Mjere vaspitanja po sovjetskom principu

"Parazitski dekret", kako ga nazivaju u narodu, pdosjeća na rječnik iz vremena Sovjetskog saveza i zvuči kao neka vaspitna mjera. A predsjednik koji priznaje da žali za socijalizmom kaže: "To je jedan ideološki, moralni dekret." Time država neće zaraditi mnogo novca, "tu je samo jedan cilj: privoliti na rad oni koji bi to mogli i morali". 

Prema zvaničnim podacima, bjeloruske vlasti su pismeno obavijestili 470.000 ljudi koji bi to morali platiti. Do isteka roka, 20. februara, platio je svaki peti građanin, a protesti su se proširili. Lukašenko je očigledno popustio i reagovao politikom štapa i mrkve. Dok su pojedini prominentni političari hapšeni on je obećao korekcije i na godinu dana oslobodio ljude plaćanja. "To je doduše mala, ali ipak pobjeda za ove ljude", kazao je opozicioni političar Lebedko za DW kratko prije nego što su ga uhapsili.

Lukašenkova dilema

Ali, Lukašenko dekret želi da u osnovi zadrži. Državni službenici imaju rok do prvog aprila da to urade. "Nađite posao za svoje suprižnike, ljubavnice i ljubavnike, za svoje rođake" - ova Lukašenkova izjava citirana je na bjeloruskim državnim medijima. "Ako bi supruga ili ljubavnica oboljela, onda ćemo je mi ozdraviti", to je poruka šefa države koja nažalost uopšte nije bila šala.

Ovaj protestni talas je za predsjednika izazov kako na unutrašnjepolitičkom tako i na spoljnopolitičkom nivou. Lukašenko je na vlasti 20 godina i narod je držao mirnim upravljajući na način koji  predstavlja mješavinu socijalne politike i represije. Veliki i dugoročni protesti su rijetkost u toj postsovjetskoj zemlji. 

Predsjednik Lukašenko pak, nakon ponovnog približavanja EU i ukidanja sankcija prije godinu dana, je u dilemi. Ako bi odobrio demonstracije onda bi možda mogao da ugrozi svoju vladavinu. Jer, previše represije moglo bi naškoditi vezama sa EU. Uz to Lukašenku je Evropa danas potrebnija nego ikad ranije jer su veze sa strateškim partnerom, Rusijom napete.