1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Uspostaviti mir bez oružja

Ahenska mirovna nagrada (Aachener Friedenspreis) se dodjeljuje na Antiratni dan, 1. septembra. Promoviše ideju dijaloga i razumijevanja među narodima i ljudima i potiče na izgradnju međusobnog povjerenja.

Palestinski svećenik Miti Raheb, jedan od dobitnika ovogodišnje Ahenske mirovne nagrade. Sa naočalama, pozadina crna.

Palestinski svećenik Miti Raheb, jedan od dobitnika ovogodišnje Ahenske mirovne nagrade.

Ove godine dobitnici međunarodne nagrade su izraelska organizacija za zaštitu ljudskih prava Mansom Watch i palestinski svećenik Miti Raheb. Dobitnik nacionalne nagrade je Andreas Buro, doajen njemačkog mirovnog pokreta.

Moto njemačkih mirovnjaka, Frieden schaffen ohne Waffen (Uspostaviti mir bez oružja), ujedno je i životni moto danas 80-godišnjeg Andreasa Buroa. Njegova biografija čita se poput istorije njemačkog mirovnog pokreta nakon 1945. godine. Buro je sudjelovao u svim važnim akcijama, neke od njih je sam i pokrenuo. Tako je 1960. Buro bio jedan od nekolicine njemačkih mirovnjaka koji su, potaknuti britanskim primjerom, krenuli na prvi tzv. "Uskršnji mirovni marš" do tadašnje britanske vojne baze u Bergen-Hohnen. O mirovnoj akciji Buro kaže: "U početku smo zahtijevali uklanjanje atomskog oružija i to, kako na Istoku, tako i na Zapadu. To je oružje bilo toliko strašno, a opasnost za Njemačku toliko velika, da je to najprije privuklo našu pažnju."

Protesti protiv rata. Demonstranti nose tablu sa natpisom Ne ratu.

Ne ratu!! Male akcije se pretvorile u velike pokrete širom svijeta.

Od malih akcija do velikih pokreta

Ono što je tada započelo kao mala akcija mirovnjačkih idealista na sjeveru Njemačke, uskoro se pretvorilo u veliki pokret koji je zahvatio čitavu zemlju. Posvuda su nicali mali akcioni uredi, održavane su demonstracije i protesti okupljanja, ljudi su se angažovali. Mirovni pokret je postao okupljalište za brojne mlade ljude koji su u početku željeli svijet bez rata, da bi se uskoro, krajem šezdesetih godina, počeli zalagati za drugačiji, pravedniji i bolji svijet. Otuda su impulsi pošli u pravcu ženskog pokreta, u pravcu pokreta za reformu školskog sistema, raspravljalo se o pitanjima demokracije i kapitalizma. Kasnije, 1979./80., svi su se ponovo okupili u okviru velikih protestnih akcija i demonstracija protiv stacioniranja raketa srednjeg dometa na Istoku i Zapadu.

Pomoć Hrvatskoj i BiH

Ispružena ruka. Crna pozadina.

Buro je pružio ruku pomoći BiH i Hrvatskoj, kada im je bilo najpotrebnije, za vrijeme rata.

Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini početkom 90-ih predstavljali su prekretnicu za njemački mirovni pokret. Dotada je njegov pogled bio upravljen, prije svega, na vlastitu zemlju, podijeljenu između blokova, kao najvjerovatnije poprište nekog eventualnog novog rata u Evropi. Ali, umjesto velikog sukoba NATO-a i Varšavskog pakta, došlo je iznenada i bez najave do rata na rubu Evrope. Preko noći je pažnja bila usmjerena na prostore van Njemačke. Andreas Buro se tu od početka angažirao. Bio je organizator "Mirovne karavane" u samo predvečerje velikih sukoba, kasnije je pomagao u nastanku i radu Antiratne kampanje u Hrvatskoj. Prikupljao je i dostavljao humanitarnu pomoći za BiH, pomagao je ugroženim ljudima da nađu pribježište u Njemačkoj. Perspektiva pogleda na svijet se odjednom promijenila.

Još nije za staro željezo

Veća se pažnja počela obraćati na zbivanja izvan Njemačke i to je dovelo do boljeg i preciznijeg shvaćanja svjetsko-političkog konteksta uzroka pojedinih sukoba. Ta promjena paradigme mirovnog pokreta vidljiva je i danas, u globalnom svijetu i angažman mirovnjaka mora biti globalan. Andreas Buro, autor brojnih analiza, apela, peticija i pozicionih dokumenata, posljednjih se godina uglavnom angažira oko traženja rješenja za palestinsko-izraelski, tursko-kurdski i afganistanski sukob. Buro kaže: "Danas je u prvom planu pitanje mogućnosti civilnog rješenja sukoba, pitanje kako postići da raniji protivnici međusobno surađuju."

Slika Doma u Ahenu.

Katedrala u Ahenu

Andreas Buro je ovih dana navršio osamdesetu godinu života, ali umoran još nije. Danas malo manje putuje no ranije, ali u Aachen će ipak ići. Ne samo da primi Mirovnu nagradu. Nakon svečanosti će se u Aachenu okupiti velika delegacija mirovnih aktivista iz Afganistana, koja će potom ići na razgovore sa predstavicima EU u Bruxellesu i Njemačkog ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. U Afganistanu se treba i može uspostaviti mir, i to bez oružija - tom je motu Buro i danas vjeran, te kaže: "Ja sam navršio 80, ali još uvijek radim puno više od osam sati dnevno. Ja još nisam za staro željezo, ja radim dalje."