1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Uspjeh pregovora moguć samo ako se svi odreknu svojih mitova

U New Yorku je Vijeće Sigurnosti dalo zeleno svjetlo za početak pregovora o konačnom statusu Kosova. Ako se uzmu u obzir početni stavovi obiju strana, onda je teško u prvi mah vjerovati da je moguć dogovor. Komentar Klausa Dahmanna.

Vojnici misije KFOR-a u Prizrenu

Vojnici misije KFOR-a u Prizrenu

Pozicije Beograda i Prištine su dijametralno suprotne: na jednoj strani je Vojislav Koštunica koji insistira za ostanak Kosova u granicama Srbije, s druge strane lideri kosovskih Albanaca koji kao jedini moguć ishod pregovora vide proglašenje nezavisnosti.

Sigurno je legitimno da se u početak pregovora udje sa maksimalističkim zahtjevima. Shvatljivo je i zašto su pozicije takve kakve su - iza svega su traumatična sjećanja Albanaca na period osamdesetih i, posebno, devedesetih godina prošlog vijeka, ali i strahovanja srpske manjine danas. Čini se medjutim da su se obje strane toliko ušančile na svojm pozicijama da bi svako drugo rješenje osim željenog u vlastitom narodu izgledalo kao poraz.

Na kraju će bez sumnje biti postignut neki kompromis. U ovom trenutku se čini da će to biti rješenje u vidu dugoročnog plana, začinjenog različitim rokovima i odredbama, u kome će pitanje nezavisnosti ili autonomije biti indirektno riješeno postavljanjem različitih uslova.

Barem u jednom se slažu svi: bilans proteklih šest godina je razočaravajući. Doduše, Kosovo je pod UN-ovom upravom napravilo prve korake ka demokratskoj državi. Istinski problemi, od varljive sigurnosti, preko korupcije i nezaposlenosti, ostali su neriješeni. Politički lideri kosovskih Albanaca pri tome vrlo rado krivicu za sve prebacuju na ledja medjunarodnoj urpavi, ne želeći da preuzmu svoje breme odgovornosti. Mnogi Srbi su radije slušali direktive iz Beograda umjesto da djeluju u skladu s vlastitim interesima - pokazuje to slučaj besmislenog bojkotovanja izbora.

Stranama u pregovoru mora biti jasno: rješenje koje cementira status quo - i nije rješenje. Novo Kosovo, koje bi imalo šansu za budućnost, ne može nastati na mitovima poput onih o «kolijevci srpskog naroda», ili na stavu da samo nezavisnost predstavlja ključ za sve probleme.

Stoga je potrebno biti pragmatičan: rješenje se može pronaći samo u autonomiji. Od autonomije Kosova unutar Srbije nema ništa ukoliko vlada u Beogradu zadrži dosadašnji nacionalistički kurs. S druge strane nekome se može odobriti nezavisnost samo ako poštuje demokratiju i pravnu državu, te na taj način želi da postane istinska domovina svojih gradjana - što znači da se poštuje manjine. Čak i u slučaju nezavisnog Kosova, ono bi moralo da ima dobre odnose sa Srbijom. Rješenje je moguće samo ako se obje strane prihvate istinskih problema, a ne da se grčevito drže svojih mitova.