1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Useljavanje: Šta trebamo, od čega strahujemo?

Brojevi ne lažu. 465 000 ljudi, više nego ikada ranije, je 2013. godine došlo u Njemačku s namjerom da tu dugotrajno ostane. Odjednom smo postali useljenička zemlja. Je li to dobro ili ne, pita se Volker Wagener.

default

Njemačka je već odavno useljenička zemlja

Prošlo je tek nekoliko godina od kada su njemački mediji otkrili novu temu za svoje rubrike o Njemačkoj i reportažne članke. Odlazak iz Njemačke. 175 000 Nijemaca su 2009. godine okrenuli leđa domovini. Zanatlije su se selile u Kanadu, akademski građani u SAD, gastronomi u Južnoafričku Republiku. I Europa je bila predmet čežnje. Prije svih kod ljekara. Oni su odlazili u Norvešku, Englesku, Švicarsku. Zbog radnih uvjeta i naravno zbog novca. Televizije su na temelju ovog problema odmah razvile nove forme emisija. Kamerama su pratile iseljenike i dijelile s njima osjećaje i probleme prilikom odlaska iz domovine i prilikom dolaska u nepoznato. Riječ je o temi koja više nije aktualna.

Njemačka, dobitnik u krizi

Aktualna tema se zove useljavanje. Svaki treći od svih usljenika u EU dolazi u Njemačku, 2007. godine je bilo riječi o svakom sedmom. To je fenomen! U vrijeme u kojem se prije svega u konzervativnom taboru termin "useljenička zemlja Njemačka" osporava i nogama i rukama, njemačko tržište rada upravo magnetski privlači stotine hiljada ljudi.

Volker Wagener

Volker Wagener, urednik na DW-u

Najveća financijska i dužnička kriza, koja je počela 2008. godine, masovno forsira useljavanje u Njemačku. Međutim nisu Grci, Portugalci i Španjolci ti koji u prvom redu dolaze masovno u ovu zemlju. To su prije svih ljudi iz srednje i istočne Europe. I oni uglavnom nalaze posao. Zbog toga ih nazivaju "socijalni turisti". Predstavnici industrije i srednjih preduzeća dobijaju konačno ono što im treba. Riječ je o boomu za dobrobit useljenika, kao i domaće privrede, a potpuno bez multikulturalnih prenemaganja.

Privreda treba useljavanje

Snažna konjuktura njemačke privrede je bila i još uvijek je ta koja je mogla prihvatiti one koji su od 2008. godine u južnoj, istočnoj i srednjoj Europi usljed krize ostali bez posla. Ali ovdje nije došao samo veliki broj migranata, već i oni koji su najkonkurentniji na tržištu. Još prije šest godina je samo 27 posto svih useljenika moglo pokazati da ima visoku stručnu spremu, u međuvremenu taj broj već sada iznosi 40 posto. To ubrzava integraciju. Nije čudo da je broj zaposlenih useljenika tek nešto malo ispod broja o ukupnom broju zaposlenih. Najbolja kultura dobrodošlice je očito konjuktura.

Tu još dolazi i profesionalizacija njemačke politike useljavanja. Ne samo politike, već i industrijske i trgovinske komore, a čak i gradovi i općine ciljano traže stručnu radnu snagu u inozemstvu. Prije svega u Europi. Useljavanje stručne radne snage se podstiče javnim sredstvima, primjerice sredstvima iz fondova EU, poput MobiPro koji je specijalno predviđen za mlade iz istočne Europe. Program je u međuvremenu zaustavljen: zbog prevelikog uspjeha! Oko 9000 mladih građana iz EU željelo je doći - mnogo više nego što se očekivalo.

Petljanje oko kulture dobrodošlice

Njemačka se mijenja vrlo brzo. Joachim Gauck, njemački predsjednik, već govori o "novom njemačkom mi". Ipak oprez! Svježi sjaj koji se trenutno priljepljuje mjestu čežnje zvanom Njemačka je prije svega rezultat ponude i potražnje. Jaka njemačka privreda treba prije svega kvalificirane useljenike i dobija ih jer pola Europe stenje usljed krize. Ali jao nama, ako konjuktura oslabi.

Prihvatiti Njemačku kao useljeničku zemlju znači prije svega ne dovesti u pitanje useljevanje u godinama ekonomskog pada. Ako industrija, trgovina i srednja preduzeća budu ukidali radna mjesta, umjesto da traže kandidate, pokazati će se da li se Njemačka i mentalno osjeća kao useljenička zemlja.

Sa skromnim ritualima dobrodošlice nije onda ništa učinjeno ako se ponovo bude pjevala zla pjesma o prevelikom broju stranaca. Onda bismo svi mi sebi trebali predočiti da prvo s obzirom na demografske razloge trebamo dugoročno useljavanje i drugo da u međuvremenu kod nas živi oko 16 miliona ljudi migrantskog porijekla. Što znači da mi smo već odavno ono što još uvijek svi nisu shvatili: klasična useljenička zemlja.