Unicef zatražio od vlada u regionu da riješi probleme siromašne djece u BiH

Unicefovi podaci o siromaštvu, kada je u pitanju BiH, mnogima ovdje bi mogli izgledati još i dobro.Nažalost mnogo je one djece koja za život dnevno nemaju ni tri marke.

Posjetili smo jedan od dva srebrenička kolektivna centra za izbjeglice. Boško i Ljubinka su iz okoline Sarajeva, vratiti se neamju gdje, oboje su invalidi, ne rade.Imaju jedno dijete. Ljubinka kaže da žive od socijalne pomoći i invalidske penzija, što je ukupno 105 maraka. Njihova kćerka pohadja peti razred osnovne škole.

Branka Milanovic ima muža i troje djece od prvog do šestog razreda osnove škole.Oni su u .kategoriji interno raseljenih, što znaci da je sa područja opštine Srebrenica, ali zbog uništene imovine nemaju se gdje vratiti. Interno raseljeni su Srbi jer ni jedan u Srebrenici nema status izbjeglice. Ova porodica mjesečno ima za život 285 maraka To nije dovoljno ni za ishranu, a kamoli za školske knjige i odjecu.

Željka Trifković sa mužem i dvoje djece je u Srebrenicu došla iz Vareša. Muž radi u pilani za 25o maraka mjesečno: “Zadužim se pa vratim i sve tako nekako se petlja, sve se daje za hranu, garderobe se može slabo šta nabaviti” kaže Željka.

Mnoga djeca u Bosni i Hercegovini sanjaju da imaju sopstveno biciklo ili drugu igračku. Željkin sin Nebojša bi volio da ima kamion, a kad odraste, sanja da postane fudbaler.

Ove žene kažu da ih u kolektivnom centru nikad niko nije posjetio niti nešto pomogao osim jedne političke stranke što im je pred izbore udijelila malo hrane. U Srebrenici je nažlost i veliki broj nevladinih organizacija koje u svojim programima imaju brigu o djeci zašto su od stranih donatora stigla značajna sredstva. Nažalost većina te kao i drugih pomoći za Srebrenicu negdje se u putu izgubi bez traga.