1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Uništavanje krijumčarskih brodova nije rješenje

Raketiranje izbjegličkih brodova nema mnogo smisla. Evropska unija traži rješenje problema sa ogromnim brojem izbjeglica iz sjeverne Afrike – na pogrešan način, smatra Bernd Rigert.

Odlukom o vojnoj operaciji protiv krijumčarskih bandi u Libiji, Evropska unija je stupila na nov teren. Još nikada se Evropljani nisu upustili u tako opasnu vojnu avanturu protiv nekoga koga je tako teško sagledati. Protivnik nije regularna zaraćena strana ili armija, već su to bande kriminalaca koje vjerovatno održavaju tijesne kontakte sa teško naoružanim paravojnim formacijama u Libiji, ali i sa mafijom u Evropi. Kada EU bude počela da uništava brodove krijumčara, lako se može desiti da banditi uzvrate paljbu. Ili da iskoriste izbjeglice kao živi štit. Šta onda?

Vojni štabovi EU moraju dobiti kristalno jasne i primjenljive instrukcije - da na pučini ili pred obalama Libije ne bi došlo do fijaska. Potrebno je još mnogo rada da bi ova vojna akcija dobila bar nekakav smisao. Njemački ministar za razvojnu pomoć Gerd Miler ima pravo kada kaže da ona neće riješiti nijedan problem. Izbjeglice će i dalje nastojati da se domognu Evrope, samo što će pri tome tražiti druge puteve; dokle god ne dobiju legalne mogućnosti za doseljavanje, one će i dalje biti upućene na krijumčare.

Samo mjera hitne pomoći

Vojna sila će možda osujetiti poslovni model krijumčara na neko vrijeme, ali on će biti uništen samo ako izbjeglicama bude omogućeno da legalno dolaze u Evropu. Tako im neće više biti potrebna pomoć kriminalaca. Legalan dolazak će moći da se reguliše samo ako zemlje EU poboljšaju zajedničku politiku prema doseljenicima i ako se dogovore oko pravednije raspodjele izbeglica, potražilaca azila i ekonomskih imigranata. Ali to je očigledno mnogo teže od aktiviranja ratnih brodova i avijacije. Mnoge zemlje EU ne žele ni da govore o toj temi.

Isto tako je nejasno kako EU misli da se u saradnji sa afričkim i bliskoistočnim zemljama bori protiv uzroka izbjeglištva. Taj teški zadatak se najavljuje već godinama – zemlje iz kojih izbjeglice dolaze su odgovorne za te ljude bar koliko i Evropska unija.

U ovom trenutku, EU je koncentrisana na borbu protiv simptoma izbjegličke krize. Spasavanje izbjeglica na pučini je ispravno i humano, ali ono ne može biti trajno stanje, već samo mjera hitne pomoći. I vojna akcija protiv krijumčara u Libiji može biti samo mali i privremeni dio jedne šire strategije.

Otvoreno pitanje

Agencija za zaštitu granica Evropske unije Fronteks, već sada ima saznanja da izbjeglice traže nove puteve. Povećao se broj brodova koji isplovljavaju iz Turske. Sve je veći i broj ljudi koji prelazi granicu između Turske i Bugarske. A vojnu akciju u turskim teritorijalnim vodama ili na turskoj teritoriji je već mnogo teže zamisliti.

Tako ostaje utisak da su ministri EU svojom zamišljenom pomorskom bitkom protiv krijumčara željeli da demonstriraju slogu i odlučnost; ali, pravo pitanje su zaobišli – a ono glasi: šta će se desiti sa desetinama hiljada ljudi koji u haotičnoj Libiji čekaju na prevoz?

Preporuka redakcije