1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

UNESCO podsjeća na islamskog filozofa Mevlanu

Yesim Kasap24. februar 2007

UNESCO je godinu 2007. u čast islamskog mistika i filozofa Mevlane Dschelaleddina Rumi-ja, na prijedlog Turske, Egipta i Afganistana proglasio godinom Mevlane.

https://p.dw.com/p/AVnu
Derviški ples u Egiptu
Derviški ples u EgiptuFoto: AP

Osnivač sufijskog reda “ Derviša koji plešu”, živio je u 13- stoljeću u turskom gradu Konja. U povodu 800 godina od rodjenja pjesnika i filozofa Rumija , u cijelom svijetu će se održati različite manifestacije i svečanosti. Izmedju ostaloga i u Njemačkoj , gdje takodjer djeluje jedan priznati Mevlana sufijski red i čiji je najviši duhovni vodja Süleyman Efendi, gradjanskog imena Wolf Bahn, rodjeni Austrijanac.

Iako je Mevlana Dželaludin Rumi , predstvanik sufizma, duhovnog islamskog pravca, na istoku odlučujuće uticao na literaturu i filozofiju, na zapadnom dijelu zemaljske kugle nije veoma poznat. Ali je zato veoma poznat pojam" derviša koji plešu".

To su sufije koje pripadaju mevlevijskom redu. U centru učenja Mevlane stoji ljubav, ljubav prema Bogu koja se ogledau u svemu na zemlji kao i univerzumu. Sufije žele putem askeze i meditacije dostići sjedinjenje sa Bogom i univerzumom. Visoke kape od devine dlake koje derviši nose za vrijeme ritualnog plesa , ili seme, simboliziraju nadgrobni kamen, dok crni ogrtači koje nose prije početka rituala predstavljaju kovčege, a bijele široke haljine su pokrivala mrtvih tijela. Odbacivanjem crnih ogrtača na početku ceremonije sufije se simbolično odvajaju od svega što je zemaljsko i time se simbolizira njihovo rodjenje u istini. Na malanholičnu melodiju i zvuk naja derviši se vrte u krug , kao i oko vlastite osovine. Baš kao i planete oko sunca i oko svoje osovine. Desna ruka je podignuta prema nebu, a druga ruka pokazuje pravac zemlje. Ono što se dobija odozgo- božja energija, provodi se dalje u zemlju. Ples ili vrtnja može trajati i do 45 minuta.

Proglašenje 2007. godine od strane UNESCO-a za “Godinu Mevlane” nije došlo slučajno. U učenju i radovima Mevlane tolerancija igra veliku ulogu. Tako najpoznatije izreke mističara glase: “ Dodji, dodji bilo ko da ti,samo dodji. Bilo da si nevjernik, zaratustrijanac, idolopoklonik, samo dodji. Naša tekija, ili kako se u mevlevijskom redu kaže “dergah”, nije nikakvo mjesto izgubljene nade. Ako si i stotinu puta prekršio svoje zakletve, samo dodji”.

Mevlevijski red ili tarikat koji se oformio nakon smrti Mevlane 1273. godine , stoljećima je bio veoma uticajan. Nakon proglašenja turske republike početkom 20. stoljeća pravno je proglašen nepostojećim.

U medjuvremenu su pripadnici Rumijevog učenja u mnogim zemljama svijeta, pa tako i u Njemačkoj oformili tarikate i prakticiraju rituale i učenje Mevlane.

“Mevlana e.V.” udruženje u Nirnbergu je službeni predstavnik “Medjunarodne Mevlana fondacije” sa sjedištem u Istanbulu. Udruženje je 1991. osnovao Austrijanac Süleyman Bahn. On je službeno šejh Mevlevijskog reda u Njemačkoj. Tokom posjete Konji prije 34 goidne upoznao je i zavolio učenje Mevlane:

“ Rodjen sam u Austriji, ali već 40 godina živim u Njemačkoj. Jednom sam kao turista posjetio grad Konju. Bilo je to prije 34 godine. I tamo me je susret sa mjestom, sa grobom Mevlane snažno dodirnuo, tako da sam isti dan počeo tražiti da upoznam svog šejha. I onda sam mu mogao služiti punih 12 godina ,sve do njegove smrti. Tada mi ja dao u zadatak da u Njemačkoj izgradim nešto odgovarajuće u njegovom duhu”.

U Nirnberškoj tekiji ( Dergah ) upisano je oko 40 članova, ali je broj posjetilaca mnogo veći , kaže Sueleyman Bahn, ili kako ga zovu 'Süleyman Efendi'. On priča kako nisu samo muslimani koji imaju interesa za mevlevijsko učenje: " To nije nikakav preduvjet. Preduvjet je vjerovanje u Boga u smislu u kojem se inače vjeruje, da je Muhamed bio poslanik. Ali, nije preduvjet da se konvertira u islam. Kada je neko duže vremena prisutan, tada samo po sebi dolazi da predje na islam. Ali, to ne mora biti”.

U Nirnberškom udruženju su i žene dobrodošle:

“ Kod nas su naravno uključene i žene i muškarci. Pošto smo na zapadu, normalno je da nema nikakvog odvajanja izmedju žena i muškaraca, kao što je više uobičajeno u mnogim zemljama na istoku”.

Mevlana Dželaludin Rumi je umro 17. decembra 1273. prema izričitoj želji sahrani jen je u “ Vrtu ruža” Alaaddina Keykubata, jednog od najvećih vladara Seldžučke dinastije. Svake godine se u Konji obilježava dan smrti Mevlane, a vrhunac predstvaljaju mevlevijske seme, ili ples derviša.