1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

UN: kadrovska kombinatorika Vašingtona i Moskve

Generalni sekretari UN-a do sada su dolazili iz zapadnih država, Afrike i Azije. Sada je na redu, kažu, europski Istok. Sudeći po porijeklu kandidata, gužva se prebacuje na teren šire shvaćenog Balkana.

Kadrovska kombinatorika za dužnost glavnog tajnika Ujedinjenih naroda je počela. Mnogi misle da je svejedno tko će biti na čelu slabog UN-a. Ipak, pogledajmo službene kandidate.

Istok kao prednost

Slovenci tradicionalno ne vole da ih guraju ni na Istok niti na Balkan. Ali kada je riječ o kandidaturi za ovakvu funkciju, onda u Ljubljani pokazuju čuvenu fleksibilnost. Pošto su bili dio Jugoslavije, a Jugoslavija je bila makar polovično socijalistička, onda bi i slovenski kandidat mogao imati šanse kao „kandidat s evropskog Istoka“. Zato je kandidatura bivšeg slovenačkog predsjednika Danila Türka na neki način logična.

Vesna Pusic Außenministerin Kroatien

Vesna Pusić

Bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ima još utemeljeniju istočnu biografiju: doktorirala je na jugoslavenskom samoupravljanju. Osim toga, pošto je došlo vrijeme da se misli i o rodnoj ravnopravnosti, a Pusić je u mladosti bila aktivna feministkinja, u njenoj matematici postoji dovoljno elemenata da joj pripišemo titulu favorita iz sjene. Iako je nova vlada gledajući s desna baš i ne podržava.

E, tu dolazimo i do Beograda. Vuk Jeremić je zec kojeg je srpska diplomacija u zadnji čas izvukla iz šešira. On je, kao što znamo, i pasionirani ljubitelj „Marša na Drinu“ i potomak cazinskih aga, a i đak s Cambridgea i Harvarda. Dovoljno živopisna biografija da bi se i on mogao potajno nadati nekoj šansi.

No moldavska kandidatkinja Natalia Gherman, kćerka prvog predsjednika nezavisne Moldavije ima, pored političkih, diplomatskih referenci i rodne podobnosti još jedan, skoro neoborivi argument. Naime, ona je rođena u bivšem Sovjetskom Savezu, bila je sovjetska građanka 22 godine, sve do raspada crvenog imperija 1991. Njeno sovjetsko iskustvo je izdvaja od ostalih kandidata.

Na istu kartu igra i generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova. I ona je dijete iz dobre kuće. Njen otac je bio glavni urednik lista koji se zvao „Rabotičesko delo“. Radilo se o centralnom organu bugarskih komunista. Ona je dugo bila favorit, zahvaljujući svojoj međunarodnoj diplomatskoj karijeri, ali je u Bugarskoj i na Zapadu postala donekle sporna, jer ju podržavaju Kinezi, a donekle i Rusi.

Srđan Kerim je pak iskusni makedonski diplomat koji je službovao i u vrijeme bivše Jugoslavije. Broj odlikovanja, koje su mu po europskim i svjetskim prijestolnicama zakačili na rever, stvarno je impozantan. Za ljubitelje multikulturnih finesa valja spomenuti da je on turskog porijekla. Ako iskustvo bude igralo neku ulogu, on nije bez šansi.

Crnogorski kandidat Igor Lukšić se ne bi mogao pohvaliti ovako bogatim iskustvom, ali je zato ljubitelj benda Guns N' Roses, crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, a i piše poeziju. Generacijski je blizak Jeremiću, pa je po diplomatskim mjerilima tek izašao iz puberteta.

Dakle, gužva na Balkanu.

Dva usamljena Zapadnjaka

Vuk Jeremic

Je li Jeremić opcija?

Za slučaj da nitko od ovih kandidata ne prođe, tu su iskusni portugalski političar Antonio Guterres, koji je bio Visok povjerenik UN-a za izbjeglice, i ima još impozantniji niz odlikovanja od Srđana Kerima. A ako žene s Balkana ili s evropskog istoka iz ovih ili onih razloga ne budu dovoljno atraktivne, tu je Novozelanđanka Helen Clark. U njenoj biografiji postoji i premijersko mjesto i službovanje na čelu Programa UN-a za razvoj, što se rangira kao treća po redu pozicija u svjetskoj organizaciji. Zanimljivo je da je sredinom devedesetih gostovala u popularnoj novozelandskoj televizijskoj sapunici Shortland Street.

Treba reći da su svi kandidati socijalisti, laburisti, liberali, ili su – kao Jeremić – barem bili bliski tim opcijama. Očito se traži kandidat iz umjerenog lijevo-liberalnog ili liberalnog centra.

tko se kome zamjerio

Stalne članice Vijeća sigurnosti imaju pravo veta, pa je malo vjerovatno da će proći neko ko nije po volji Washingtonu, Londonu, Parizu, Pekingu ili Moskvi.

Tako bi mogli otpasti Lukšić zbog sankcija Rusiji i Clark jer nije željela da Novi Zeland sudjeluje u invaziji na Irak, a i zaustavila je jedan sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama. Moskvi, ali i Pekingu, sigurno ne bi bili dragi kandidati iz zemalja članica NATO-a, a tu su Hrvatska, Portugal i Slovenija. Možda i Bugarska, mada im se kandidatkinja vjerovatno sviđa.

Poslije najgrublje selekcije ostaju samo Jeremić, Kerim i Gherman.

U Moldaviji je refleks Hladnog rata izuzetno živ – prorusko Pridnjestrovlje se odcijepilo od Moldavije još 1990. U tom konfliktu se ogleda i geopolitički odnos Washingtona i Moskve. Zato Natalija Gherman, mada rodno podobna, također iz dobre kuće jer je njezin otac bio pravovjerni sovjetski komunistički funkcioner, ne može računati s podrškom Moskve. Ova liberalna političarka, naime, zagovara evroatlantske integracije Moldavije.

Male zemlje u velikoj igri

I svela se knjiga na dva slova: Jeremić i Kerim.

S pravom ili ne, Jeremić ima loš regionalni imidž. Možda bi ga Rusi pogurali, ali dijelovi američke političke elite često izražavaju nezadovoljstvo kada im spomenete „njihovog“ đaka.

Srgjan Kerim Präsident der 62. UN- Vollversammlung

Srđan Kerim je prihvatljivi kandidat

Srđan Kerim ne bi nikoga zasmetao. Zapad ga prihvaća. Njegova indirektna veza s Moskvom bi se, međutim, čisto spekulativno mogla izvesti iz vremena njegovog rada i drugovanja s Bodom Hombachom u projektu Pakt stabilnosti. Bodo Hombach je blizak bivšem njemačkom kancelaru Gerhardu Schröderu, a Schröder – Vladimiru Putinu.

Fantazije i realna politika

Da su sretnija i mudrija vremena, balkanske državice bi se dogovorile o zajedničkom kandidatu. Neko, ko u sebi spaja osmansko, austrougarsko, južnoslavensko i nesvrstano naslijeđe, bio bi možda idealan.

Međutim, u vremenima kada Zagreb podmeće nogu Beogradu na putu u EU, da navedemo samo jedan detalj iz regionalne diplomatske menažerije, svaka filozofija sinergije je čista utopija.

Stvar postaje još zamršenija ako se geopolitički ključ beskompromisno kombinuje s rodnom premisom, pa se zaista bude insistiralo na ženama. Ili će Natalia Gherman signalizirati Moskvi blagu promjenu svojih spoljnopolitičkih stavova, kako bi ostala u utrci, ili će grijesi iz prošlosti biti oprošteni Novozelanđanki.

Možda čak i fantazije nekih njemačkih medija o mogućoj

kandidaturi Angele Merkel

u sebi imaju neku racionalnu jezgru. To za sada ne možemo znati.

U svakom slučaju, cjenkanje je počelo, čak i na kladionicama. Neka pobijedi najbolji.

Preporuka redakcije