Umro predsjednik jevrejske zajednice Njemačke

Paul Spiegel je kao vrhunac svog životnog puta naveo susret s Papom Benediktom XVI, u jednoj sinagogi u Kelnu.

„Zahvalio sam mu se u ime Jevreja Njemačke za njegovu gestu dolaska u sinagogu, te bi me radovalo kada bi imali više vremena za razgovor. On je odgovorio: uskoro ćemo se sresti.“

Do željenog susreta ipak neće doći. Prošlogodišnju posjetu Pape Kelnu, Spiegel je iskoristio da iznese svoje vidjenje pozicije Jevreja u Njemačkoj.

„Kada sam 1945. došao u Njemačku i kada mi je rečeno da nikada više neće biti ni Jevreja ni jevrejske zajednice, nisam ni slutio da ću se šezdeset godina kasnije sastati s Papom i od njega samog čuti riječi kako bi trebalo da zajedno gradimo budućnost. Posebno me dirnulo to što je ukazao na zajedničke stvari u obje religije.“

Sa paulom Spiegelom je umro i posljednji predsjednik Vijeća Jevreja Njemačke koji je lično preživio ono što oni nazivaju „Schoah“ - holokaust. Život mu je spasio jedan SS-ovac koji je, primivši mito, prebacio dječaka preko granice, do Belgije. Spiegelova starija sestra je ubijena u Aušvicu, imala je tada samo jedanaest godina, ali su se njegovi roditelji spasili. Nakon rata se vraćaju u rodni Warendorf.

Paul Spiegel postaje ugledni novinar, a početkom 2000. preuzima funkciju predsjednika Centralnog vijeća Jevreja. Baš kao i njegovi prethodnici na toj funkciji i Spiegel se često nalazio u nedoumici koliko može vjerovati njemačkoj demokratiji. Porast broja antisemitističkih izgreda, govor književnika Martina Walsera, i prije svega aplauz koji se začuo nakon toga, stalno su budili sumnje u ispravnost odluke da se ostane u Njemačkoj?

Paul Spigel je na funkciji koju je obavljao stalno pokušavao da većini društva pruži pravu sliku o tome šta je to judaizam. On je odbijao zahtjeve da odnosi Jevreja i nejevreja u društvu treba da budu normalni. On je na te zahtjeve odgovarao pitanjem: kakvu normalnost treba očekivati kad pred svakom sinagogom, ili jevrejskim obdaništem dežura policija? Ipak, ovakve diskusije ga nisu ometale da izjavi:

„Vjerujem da će se naš život ovdje i dalje razvijati, ali to ne zavisi samo od nas Jevreja.“