1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Umro poslednji afganistanski kralj Zaher

Zaher Mohamed žvio je 92 godine i ogledalo je turbulentnih zbivanja u zemlji. Poslednji politički nastup po povartku u zemlju u Bonu.

default

Zaher i Hamid Karsai u Kabulu 2004

Umro je poslednji afghanistanski kralj Mohamerd Zaher Šah, monarh koji je vladao Afghanistanom 40 godina, a živio 92 godine.

Mohammeed Zaher ogledalo je promjenjive politike i lica Afganistana, tokom čitavog jednog stoljeća. Kao kralj,medjutim nije bio zreo za promjene. Plašio se političkih odluka i nije bio spreman na rizike takve vrste. Njegov ime je bilo usko povezano sa sa turbulentnim razvojem Afganistana u poslednjih sedam decenija. Mohamed Zaher bio je stalno okružen osobama, koje su u njegovo ime provodile osporavanu autoritarnu politiku, koja je na kraju ovu zemlju odvela u propast. Rodjen je u Kabulu davne 1914. i potiče iz dinastije Paštuna, koji porijeko vuku iz plemena sa juga zemlje u području Kandahara. Školovan u Francuskoj, kao princ se vratio u domoviunu, gdje je najprije sa 18 godina bio ratni, a potom ministar za odgoj i obrazovanje. Poslije ubistva njegova oca Mohamed Nadira 1933.godine, preuzima kraljevski tron.

Prva odluka koju je potpisao bila je pogubljenje 16 osumnjičenih atentatora na njegova oca. 50-tih i 60-tih godina, kada je kao kralj u pregovrima morao biti aktivniji, pobrinuo se za donošenje Ustava po kojem je on produžena ruka Alaha na zemlji, što je značilo da može odlučivatio o svemu, ali ne odgovarati za bilo šta.

Kada je 1964. glasanjem u plemenskoj skupštini-Loja Jirga- ovakav Ustav izmijenjen, to je značilo uvodjenje konstitucionalne monarhije. Ali odluku koja je bila najbitnija za uvodjenju demokratskog reda u zemlji, on nikada nije potpisao.

Novoosnovane partije i partijski neistomišljenici, kralju nisu bili dragi, te su bili izloženi šikaniranjima. Političke kritike bile zabranjene, a odgovorni pod raznoraznim optužbama, hapšeni.

Ali, 1973. godine dok se kralj Zaher nalazio na putovanju u Italiji, vojnim pučem vlast je preuzeo njegov zet i dugogodišnji premijer Mohamed Daud. Od toga vremena iz Rima i egzila pratio je politička zbivanja u Avghanistanu, bez pokušaja da na njih utiče. Nakon povlačenja sovjetskih trupa 1989 u Afghanistanu nije bilo mira i zemlja je padala u sve dublji haos i anarhiju. Zaher Šah je u takvoj situaciji pokušao sazvati plemensku skupštinu, u tradiciju Avganistana duboko ukorijenjenu Loja Jirga, te je tada naveo i ko bi u njoj trebao sudjelovati:

Medjutim, ovakav prijedlog nije dobio podršku niti u zemlji niti u inostranstvu. Početkom rata u Afghanistanu protiv despotskog talibanskog režima i snjim povezane terorističke mreže Al Kaida, kojeg su predvodile SAD, bivši se monarh oktobra 2001. ponudio kao posrednik. Sa grupom svojih savjetnika nazvanih Rimska grupa, zajedno sa ostale tri afganistanske grupe, doprinio je postizanju Bonske deklaracije. Već aprila 2002 vratio se kao običan gradjanin u domovinu, pošto se Bonskom deklaracijom odrekao prijestola i u novom Ustavu je slovio samo kao "vrhovni otac nacije"

Njegova navodna popularnost u zemlji pala je u vodu, kada je njegov kandidat i zet Homayon Asif na predsjedničkim izborima oktobra 2004. dobio samo jedan posto glasova. Mnogonacionalni Afghanistan nije zaboravio 40 godina ugnjetavanje manjina, u vremenu 33-73 , te su se one pribojavale, da će njegov zet provoditi sličnu politiku. Njegovi Paštuni pak, nisu u mogućem zamjeniku Asefu vidili dovoljno autoritativnu ličnost za mjesto predsjednika Afganistana.

Said Musa