1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

UMJETNOST KAO TRIJUMF NAD TUGOM

Na otvaranju izložbe "Holzgesänge" u Bonnu nisu slučajno nastupili muzičari i pjesnici sa Balkana jer je Gerhard Hermanns izložio drvoreze urađene po motivima lirike iz Bosne I Hercegovine, Bugarske, Srbije, Slovenije, Rumunije i Makedonije.

Vijećnica bonskog gradskog okruga Hardtberg. U sali sa kristalnim lusterima i ulaštenim tamnim parketom izložene su slike na kojima su i pjesme na njemačkom. Drvorezi u boji, jarka žuta svjetlost koja se prelama ka krajoliku u magli, pored toga pjesma ”Most” Maka Dizdara. Ili tamnocrvena površina koja prelazi skoro u crno – uz pjesmu ”Beogradska biblioteka” Vaska Pope. Iskustvo iz logora u Bosni sažeto u pjesmi Muhidina Šarića, a na suprotnom zidu ”Molitva” Edvarda Kocbeka. Pa opet Dizdar:”Pitao jednom vrli pitac neki...” - na njemačkom. Drvorez u prelivima crvenkastog i plavog – figura zamišljenog čovjeka.

Na otvaranje izložbe 14. septembra u 19 sati došlo je stotinak pozvanih gostiju, među njima i konzularni predstavnici nekoliko balkanskih zemalja. Načelnik gradskog okruga i poslanik u pokarajinskom parlamentu Gerhard Lorth pozdravio je prisutne, podsjetivši ih da je Balkan u posljednja dva vijeka nemiran region ali i da je riječ i o dijelu Evrope sa prelijepim krajolicima, gostoljubivim ljudima i kulturnom raznolikošću, te da je jedan od evropskih prioriteta integracija cijelog regiona u ujedinjenu Evropu.

Suorganizatori izložbe su bili Radio Deutsche Welle i njemačka organizacija ”Medijska inicijativa Balkan”, koja je sebi zacrtala cilj da produbi kulturni dijalog sa Balkanom. Urednik Bosanskog programa Fabian Schmidt je u ime naše medijske kuće pozdravio prisutne rekavši da je kultura u svakodnevnoj medijskoj žurbi prečesto u sjenci politike i da su ovakvi trenuci tim dragocjeniji.

Na samom početku večeri kompozitor i pijanista iz Beograda koji već jedno desetljeće živi i radi u Aachenu, Miloš Ercegovac, izveo je sa svojim kvartetom kompozicije ”Balkaneria” i ”Majin Tango”. ”Balkaneria” je premijerno izvedena, a svaki gost je te večeri dobio kompakt disk sa kompozicijama Miloša Ercegovca, koji je Radio deutsche Welle producirao povodom otvaranja izložbe. I bend Ercegovac Quartett je ima internacionalni karakter – violinu svira Italijanka Giuseppina Roberta Valenza, klarinet njemačka studentica muzike Anetta Maye, a mladi Nijemac, basista Pascal Niggenkemper, već je stekao ime na kelnskoj džez-sceni.

Tango između klasike i moderne muzike, između Balkana i Njemačke. I kao što pokazuje reakcija publike još jedan most između ljudi različitog porijekla ali otvorenog srca.

Umjetnik Gerhard Hermanns je publici objasnio kako je došlo do fascinacije Balkanom. Ovaj šezdesetdevetogodišnji majstor drvoreza je započeo intenzivnije čitati liriku iz balkanskih zemalja, prije svega iz bivše Jugoslavije, jer je devedesetih slutio da rat i razaranje, o kojima su izvještavali mediji, nisu jedina istina balkanskih zemalja. Tražio je i pronalazio lijepe i potresne momente u stihovima tamošnjih pjesnika. Tako su nastali prvi drvorezi iz ciklusa "Holzgesänge" što bi se moglo prevesti kao "Pjevovi drveta". Pored klasika modernog pjesništva Gerharda Hermansa je fasciniralo pjesništvo koje je svjedočeći o tragediji proizvodilo ljepotu. Među učesnicima programa bio je i pjesnik Stevan Tontić po čijim pjesmama je Gerhard Hermanns napravio dva drvoreza. On je pročitao te dvije pjesme u njemačkom prevodu i u originalu.

Još jedno ugodno iznenađenje na otvaranju izložbe bio je nastup pijanistkinje iz Bjelorusije, Nine Siniakove. Ona je obradila popularne pjesme sa Balkana spojivši za mnoge nespojivo: ”Emina” i ”Tamo daleko” su postale dio iste cjeline. Potom rumunski i bugarski temperamentni taktovi u džez - maniru.

Prisutni su očito bili poneseni atmosferom, muzikom, lirikom i Hermannsovim drvorezima. Bh. konzul Dragić je dao svoj doprinos vernisažu, jer je gostima poslužena ”Žilavka”, a bugarsko konzularno predstavništvo se pobrinulo da se na poslužavnicima nađu i bugarski specijaliteti.Niko nije mislio na odlazak kući.

U jednom trenutku za klavir je sjeo postariji gospodin. Njegove ruke prošarane staračkim pjegama počele su kliziti po klavijaturi. Čuvena tema "Sentimental journey". Gospodin se predstavio kao doktor Koch. On ima pune 84 godine. Studirao je medicinu u Pragu, tečno govori češki i Ruski. Bio je vojni ljekar, za vrijeme Drugog svjetskog rata stacioniran u Rusiji. Boravio je kratko i u okupiranom Beogradu.

”Nikada nisam bio član ni jedne nacističke organizacije”, kaže on i priča kako mu je njegov konzervativni otac zabranio da svira plesnu muziku – kako se tada zvao džez – te da je ta muzika pala u nemilost i za vrijeme nacističke vladavine, ali doktor Koch nije odustajao od svoje ljubavi:

"Jedan moj profesor u Pragu je govorio – muzika je so ljubavi a ljudima se ne smije servirati neslana supa. Volio sam tu muziku i kada je bila zabranjena svirali smo je u tajnosti. Hvala Bogu u ratu nisam bio ranjen u ruke".

Doktor Koch kaže da mu je džez sačuvao vitalnost. Ovaj čovjek je pohvalio nastup muzičara i organizaciju otvaranja izložbe. Rekao je da zna da je naša vječna tema – Balkan – tužna pa i potresna, ali je i dodao jednu sentenciju koja može da služi kao sažetak ukupnog utiska na otvaranju izložbe ”Holzgesaenge” Gerharda Hermannsa : ”Istinski shvaćena radost nije bijeg od tuge već pobjeda nad njom”.

Uz doktora Kocha možemo ponoviti – otvaranje izložbe ”Holzgesänge” Gerharda Hermannsa u Bonnu je bilo pravo estetska uživanje – likovni, pjesnički i muzički trijumf nad tugom.

  • Datum 17.09.2004
  • Autor Dragoslav Dedović
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVr2
  • Datum 17.09.2004
  • Autor Dragoslav Dedović
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVr2