1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ukrajinske žive rane

Bernd Johan23. februar 2015

Niko još nije odgovarao za zločine na Majdanu. Prije godinu dana Ukrajinci su pobijedili u borbi protiv korumpiranog režima, ali njihova želja da bolje žive ostala je neispunjena, smatra Bernd Johan.

https://p.dw.com/p/1Eg0R
Foto: S. Gallup/Getty Images

Prije dvanaest mjeseci Ukrajinci su srušili autokratski i korumpirani režim. Izabrali su demokratiju i željeli su evropsku perspektivu za svoju zemlju. Međutim, njihova borba za samoopredijeljenje sada ima mnogo moćnijeg protivnika – Rusiju. Kremlj je, iz straha od demokratske Ukrajine, izazvao rat u Evropi. Time želi po svaku cijenu da spriječi da Ukrajina postane evropska zemlja koja bi svojim građanima omogućila život u demokratiji, blagostanju i prije svega u miru.

Prije godinu dana, stotine hiljada ljudi mjesecima su protestovali protiv autoritarnog režima Viktora Janukoviča. Prkosili su ledenoj zimi i sve brutalnijem državnom nasilju. Onda je došao preokret. Vlast je kapitulirala i njeni predstavnici su pobjegli za Rusiju, koja sve do danas pogrešno žigoše proteste kao puč. A u stvarnosti, sistem se urušio i iznutra. Na kraju su čak i snage bezbjednosti odbile poslušnost Janukoviču. Autokrata je kukavički pobjegao. To nije bio puč. Janukovič je odavno već bio u bijegu kada ga je parlament razvlastio.

Tuga i bijes zbog rata i nasilja

Moskva je na događaje u Ukrajini reagovala agresivno i silom. Kršeći međunarodno pravo izvršila je aneksiju Krima, potpirujući potom rat u istočnoj Ukrajini. Prvo je Janukovič htio da oduzme Ukrajini pravo na samoopredeljenje i time na dostojanstvo, a sada to čini Rusija. To je pozadina ukrajinskog ponosnog obilježavanja godišnjice protesta na Majdanu u Kijevu, koje se odvijalo uz veliko međunarodno učešće. Prije godinu dana otvorena su vrata ka slobodi, ali su nastale i žive rane.

Bernd Johan
Bernd JohanFoto: DW/P. Henriksen

Velika je tuga zbog sto ljudi koje su na Majdanu ubili snajperisti. Međutim, tuga se miješa sa bijesom. On je uperen prije svega na sopstvenu vladu. Naime, do danas nije razjašnjeno ko je pucao na demonstrante i policajce. Ko su bili neposredni počinioci? Ko je izdavao naređenja? Porodice žrtava još uvijek čekaju na odgovore. Ukrajinsko pravosuđe je zakazalo u rasvjetljavanju ovih zločina. To su nezarasle rane.

Bitka za dostojanstvo nije dobijena

Velika je tuga i zbog hiljada ljudi čije živote je odnio rat na istoku zemlje. Preko milion ljudi je u Ukrajini pretvoreno u izbjeglice koje žive u privremenom smještaju. Njihov zavičaj je opustošen. Ukrajinska vlada i predsjednik Petro Porošenko izloženi su sve većem pritisku javnosti. U ratu protiv separatista kojima se upravlja iz Moskve, ukrajinska armija je do sada doživjela niz poraza. Niko ne zna da li će se održati primirje i da li će se teško naoružanje zaista povući.

Brojni su Ukrajinci koji od Porošenka i njegove vlade još uvijek očekuju pobjedu. Žalosna istina glasi: Rusija je nadmoćan protivnik, kojeg Ukrajina ne može da pobijedi. Snaga Ukrajine je u tome što su njeni građani na Majdanu pokazali da mogu sami da se organizuju i ustanu protiv političkih laži. Ta hrabrost ljudi je nešto od čega bi Rusija morala da se boji. Jer, građansko društvo jeste snaga koja će djelovati jednog dana ne samo u Ukrajini, već i u Rusiji.

Mnogi zahtjevi sa Majdana nisu ostvareni. Pored privrednih reformi, potrebno je prije svega da se stvori nezavisno pravosuđe i da se korupciji stane u kraj. Još uvijek u politici i privredi moćni oligarsi vuku konce. Ljudi su se na Majdanu pobunili upravo protiv takvog stanja. Cijelu godinu nakon preokreta u Kijevu, Ukrajinci još nisu pobijedili.