1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Ukrajina: operacije i porođaji u podrumima

Iako su separatisti iskazali spremnost na prijekid vatre, situacija za ljude koji žive na istoku Ukrajine je i dalje teška. Jedva da se usuđuju da izađu na ulice. Iz straha od artiljerije se skrivaju u podrumima.

"Prvo se čula jedna eksplozija, pa onda još jedna... Neko je povikao: 'Lezite na pod'. Nešto kasnije stiže poziv: 'Svi u podrum!'", priča Julija za DW. Ona je u poodmaklom stadijumu trudnoće i bila je u bloinici na pregledu u gradu Gorlovka na istoku Ukrajine kada su počeli artiljerijski napadi. "Dva dana smo proveli u ovom podrumu. Bilo nas je ukupno 16 majki sa bebama i 11 trudnica", kaže Julija.

U podrumskim prostorijama su prethodno bili postavljeni kreveti. Žene su se porađale u jednoj odvojenoj prostoriji, priča ona. U pauzama artiljerijske paljbe ljekari i babice su koristili priliku da u podrum donesu nove dušeke i ćebad. Tako su i oni mogli da prenoće dole. "Za svo to vrijeme koje smo proveli u podrumu rođeno je petoro djece", priča dalje Julija.

"Nikada nisam bila toliko uplašena"

Jedan od njih je i Iljuša. On je na svijet došao u trenutku kada je granata pala na samo nekoliko metara od bolnice i kada je grad bio pod opštom kanonadom. "Jednostavno sam se plašila da nakon pregleda napustim bolnicu jer su trudovi mogli da počnu svakog trenutka. Zbog toga sam ostala u bolnici. Nikada se nisam toliko uplašila", kaže Iljušina mama Svetlana. Sada, kada je Svetlana sa svojom bebom napustila bolnicu, sa istinskom zahvalnošću misli na ljekare. "U trenutku dok su nama spašavali živote, možda su njihovi bližnji bili pod još gorom artiljerijskom vatrom", kaže ova žena.

No, uprkos granatiranju rad u bolnici u Gorlovki se ne prekida. "Mi smo već razmišljali o tome kako ćemo raditi ako dođe do borbe", kaže doktorka Elena. I ona i njene kolege su se spremale na ovakvu situaciju. "Mi radimo bez panike, i to je važno", kaže Elena za DW.

Upozorenja od artiljerijskih napada u principu nema. Ljudi u gradovima u kojima se na istoku Ukrajine vode borbe, u svakom trenutku mogu da računaju na granatiranja s bilo koje od sukobljenih strana. "I zbog toga i radimo u blizini podruma u bolnici. Jer, najčešće se dešava da gornji spratovi budu pogođeni", kaže doktorka.

Nedostatak lijekova

Tamara Zihanok, koja radi u zdravstvu u regionalnim institucijama, kaže kako najveći broj bolnica u istočnoj Ukrajini radi u sličnim uslovima. "Ovdje je na djelu jedan pravi rat, a mi smo suočeni s katastrofom", kaže ona za DW.

Jedan od velikih problema je taj, kaže ona, što su zbog borbi mnogi medicinski radnici napustili region. Takođe, ni apoteke nisu snabdjevene dovoljnom količinom lijekova. Onda to naravno utiče i na snabdijevanje medicinskih ustanova, a zbog nedostatka benzina nije moguće koristiti ni sva vozila hitne pomoći, govori ova zdravstvena radnica.

Ostukraine/ Slowjansk/ zerstörte Häuser

Uništene kuće u Slavjansku

Rad u uslovima opasnim po život

Mihail Andrijanov je ljekar iz Slavjanska, grada koji je prije nekoliko nedjelja ponovo pod svoju kontrolu povratila ukrajinska armija. On zna kako izgleda spašavati ljudske živote kada svakog trenutka može da dođe do nove eksplozije granata. "Direktno na operacionom stolu jedna medicinska sestra je smrtno ranjena. Onda smo morali prozore na operacionoj sali zabarikadirati džakovima s pijeskom."

Rad u bolnici može da bude u ovakvim uslovima užasno težak. "Kada vam 20 ranjenika dođe odjednom, onda mora da se radi i pod artiljerijskom paljbom. Onda više nema ni straha", prisjeća se Andrijanov i sa tugom priča kako su tokom artiljerijske razmjene vatre poginuli mnogi civili, pa čak i djeca. Pitanje zašto ljudi moraju da ginu, ne da mu mira.

Nada u mir

Mali Iljuša je sada na sigurnom, kažu njegovi roditelji. "Nema još ni nedjelju dana, a već je morao da preživljava rat i izbjeglištvo", kaže Svetlana. I Julija je sada na sigurnom u jednom drugom gradu u kojem se ne vode borbe. Tamo u jednoj bolnici uskoro očekuje bebu. I njoj je, na sreću, pošlo za rukom da napusti region zahvaćen građanskim ratom u Ukrajini.

A upravo pored mjesta na kojem se sada nalazi Julija, prebačeno je i hirurško odjeljenje, gdje se stalno dopremaju ranjeni borci ukrajinske armije. "Jedne noći sam čula kako žena plače nad svojim mrtvim sinom. Ja ne mogu da pojmim da se ove strahote zaista događaju. Godinama sam željela da dobijem dijete, a sada samo želim mir", kaže Julija.