Ukrajina, Gruzija i Makedonija i dalje u čekaonici NATO saveza

Samit NATO saveza u Bukureštu je za američkog predsjednika Džordža Buša (George Bush) bio posljednji. Buš nije dobio oproštajni poklon, pa ni buket cvijeća. Naprotiv, na samitu je doživio nekoliko poraza. Njegova želja da se Gruzija i Ukrajina odmah prime u Akcioni plan za članstvo u NATO nije ispunjena. Ne može se tvrditi da je ovaj prijedlog došao iznenada. Buš je dan prije samita NATO saveza, o mogućem članstvu zemlje u Alijansi, razgovarao sa ukrajinskim vodstvom u Kijevu. Ukrajinskoj vladi je rekao da može računati na njegovu punu podršku.

Moglo se očekivati i protivljenje Bušovoj želji. Njemačka kancelarka Angela Merkel je prije godinu dana jasno rekla da je protiv ulaska Gruzije i Ukrajine u NATO. Ne tako energično, ali također jasno su se izjasnile Francuska, Italija i zemlje Beneluksa. Argumenti skeptičara su da Ukrajina i Gruzija za tako nešto nisu spremne.

Ukrajinska vlada je nestabilna, većina stanovništva koje je više naklonjeno Rusiji, protivi se članstvu u NATO savez. Protekle nedjelje je demonstriralo nekoliko hiljada protivnika članstva Ukrajine u NATO. Ukoliko Ukrajina ponudi Akcioni plan za članstvo, vlada bi se mogla naći pod pritiskom protivnika NATO-a. I šta tada? U stvari, nema smisla u NATO primiti državu u kojoj je većina stanovništva protiv toga.

Razlozi protiv prijema Gruzije u NATO su drugačiji. Većina stanovništva je za ulazak u NATO, ali je sama zemlja upletena u spor oko Osetije i Abhazije. Uostalom, i sam predsjednik Sakašvili gubi autoritet. Na parlamentarnim izborima je, odnosom prema opoziciji, pokazao svoju nedemokratsku stranu. I ovdje se postavlja pitanje: Zašto bi NATO u članstvo trebao primiti zemlju koja je trenutno sve drugo nego demokratski partner?

Njemačka ima još jedan problem: Rusiju. Kancelarka Merkel smjenu predsjednika želi iskoristiti kako bi olabavila napetosti u odnosima Rusije sa Njemačkom i NATO savezom.