1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Ukidanje viza Srbima zavisi od priznavanja Kosova?

Do ukidanja viza građanima Srbije moglo bi doći tek nakon što Beograd indirektno prizna nezavisnost Kosova, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. List konstatira da BiH u ispunjavanju uvjeta hrama za susjedima.

default

Granice još uvijek postoje za veliki broj građana Balkana

Ministri vanjskih poslova zemalja članica EU potvrdili su nedavno da bi pod određenim uvjetima za građane brojnih balkanskih zemalja do početka naredne godine mogle biti ukinute vize za putovanje u zemlje Šengena. Ovom se temom danas (10.07.) bavi list Frankfurter Allgemeine Zeitung s posebnim naglaskom na ukidanje viza građanima Srbije, odnosno Kosova.

EU već odavno vodi pregovore sa Albanijom, BiH, Makedonijom, Crnom Gorom i Srbijom o detaljima ovog sporazuma. U balkanskim državama je odrasla čitava generacija koja Evropu poznaje samo kroz priče. Ipak još uvijek nije utvrđeno za koga će Šengenska vrata krajem godine biti otvorena. Europska komisija redovno ocjenjuje dokle je svaka pojedinačna zemlja došla u ispunjavanju uvjeta za liberalizaciju viznog režima. Riječ je, između ostalog, o sigurnosti dokumenata, biometrijskim pasošima ili borbi protiv ilegalnih imigracija. Makedonija je pri tome odmakla najdalje, Srbija i Crna Gora su u najmanju ruku ispunile veliki dio zadataka. Ove zemlje imaju dobre izglede da njihovi građani budu oslobođeni viznog režima. BiH i Albanija nasuprot tome hramaju iza ovih zemalja.

Ivica Dacic

Ivica Dačić je svjestan problema

A, šta sa građanima Kosova?

No, kada je riječ o Srbiji postavlja se sljedeće pitanje: Ako građani Srbije smiju slobodno putovati u zemlje EU važi li to također i za Kosovske Albance i Kosovske Srbe?

Naravno da Beograd zna da će vize biti ukinute samo ako se povinuje zahtjevu EU da oni koji žive na Kosovu budu isključeni. No, za članove Vlade u Beogradu to je teško javno kazati jer bi se prihvatanje pravila igre Brisela moglo shvatiti kao indirektno priznavanje nezavisnosti Kosova. Zato je pragmatični ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić pripremio nekoliko prijedloga kako zemlju provući između scile i haribde. Tako Srbija planira za građane Kosova toliko otežati proceduru dobijanja pasoša da će im na kraju biti nemoguće ispuniti zahtjeve.

Iz Brisela je, međutim, jasno poručeno da niko ko živi na Kosovu, bilo da je riječ o Albancu ili Srbinu, ne može dobiti srpski pasoš. Kako bi pokazao da je u Beogradu poruka shvaćena i da će se postupiti u skladu sa njom, ministar unutrašnjih poslova Dačić u posljednje vrijeme obilazi najvažnije europske prijestolnice. Nedavno je tim povodom bio u Berlinu, gdje se sastao sa ministrom unutrašnjih poslova Njemačke Volfgangom Šojbleom (Wolfgang Schäuble). Međutim, ma kako ubjedljivo Dačić nastupao on ne može garantirati da službenici u Beogradu neće napraviti izuzetak kada je riječ o kosovskim Srbima i ipak im izdati srpski pasoš. Ali, kako spriječiti ili barem na granici neke članice Evropske Unije utvrditi da li je neko sa Kosova ili ne - time će se baviti stručnjaci. Za sada, rješenje nije pronađeno.

Gefängnis Wärter schließt eine Tür

Zatvor za kritičare režima

Jugoslovenski Alkatraz

Bivši zatvorenici sa Golog otoka još uvijek čekaju na svoju rehabilitaciju, piše danas Die Welt, u tekstu pod nazivom „Jugoslovenski Alkatraz“.

U vrijeme Jugoslavije pristup zatvoru, čije je postojanje okončano 1988. godine, bio je strogo zabranjen. Jugoslovenski autokrata Josip Broz Tito protjerivao je svoje političke protivnike u ovaj zatvor, koji je otvoren u julu 1949. godine. Procjenjuje se da je između 12 000 i 50 000 disidenata bilo izolirano na Golom otoku, da se s njima surovo postupalo i da su bili prisiljeni na beskoristan težak rad. Tito je u „Pakao Jadrana“ prvo slao bivše drugove. Nakon prekida odnosa sa Sovjetskim Savezom 1948. godine na Goli otok je bez sudskog procesa bilo deportirano hiljade Staljinista.

„Otok je bio Titov zatvor i kazneni logor,“ kaže zagrebački povjesničar Goran Jurčić, predsjednik hrvatskog Centra za istraživanje komunističkih zločina.

Russland, UDSSR, Geschichte, Gulag

Ono što je Gulag bio za Staljina, to je Goli otok bio za Tita

Titov Gulag

78-godišnji Branko Mitrović još uvijek ima noćne more zbog kojih se vrišteći budi iz sna. Ovaj penzionirani ginekolog, koji živi u Beogradu, kaže da je mučenje koje je doživio na Golom otoku bilo najgore u njegovom životu. On je kao 19-godišnji gimnazijalac uhapšen u novembru 1949. godine. Prethodno je sa svojim školskim drugovima dijelio letak u kojem je kritizirao distanciranje Jugoslavije od Sovjetskog saveza. Mjesecima je držan u samici i tokom beskrajnih saslušavanja krvavo mučen. U maju 1950. godine on je skupa sa svojim drugovima osuđen na dvije godine boravka u radnom logoru. Ovu presudu mu je saopćila tročlana komisija bez sudskog procesa. „Smio sam samo potpisati svoju presudu, bez prava da zadržim kopiju,“ kaže Mitrović. On je nakon toga, skupa sa ostalim učesnicima, deportiran na Goli otok. Rehabilitaciju, nakon što je pušten 1951. godine, nije nikada dobio. „Ono što je Gulag bio za Staljina, to je Goli otok bio za Tita,“ kaže danas Mitrović.

Nakon ponovnog zbližavanja sa Sovjetskim Savezom sredinom 50-tih godina, prosovjetski disidenti su bili oslobođeni. Ipak, ubuduće na Goli otok nisu protjerivani samo kriminalci, već i kritičari režima, navodi u tekstu o Golom otoku list Die Welt.

Autor: Zorica Ilić

Odg. urednica: Marina Martinović