1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

U zatvor nakon odbijenog zahtjeva za azil

Osobe koje se nalaze u njemačkim zatvorima za protjerivanje, nisu počinile kazneno djelo. Mnogi ipak sjede iza visokih metalnih ograda i zidova jer je njihov zahtjev za dobijanje azila u Njemačkoj odbijen.

Abschiebehaft (JVA Büren)

Zatvorski službenici: Marc Husemann, Hubert Stenzel, Thomas Bongartz ( s lijeva na desno)

"Nema fotografisanja niti intervjua sa zatvorenicima". To su bili uvjeti koji su mi postavljeni od strane Ministarstva unutrašnjih poslova njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne Vestfalije, da bih uopšte mogla posjetiti jedan od najvećih zatvora za protjerivanje u Evropi. U obrazloženju se kaže da je u prošlosti ovdje dolazilo mnogo televizijskih timova koji su snimali zastrašene zatvorenike s ciljem da u javnost iznesu što je moguće više senzacionalističkih snimaka. Zatvor Büren smješten je usred šume u jednoj bivšoj kasarni NATO-a i nalazi se na relaciji između Dortmunda i Kassela.

Zatvorske prostorije, gdje su ranije bili smješteni vojnici, veće su od uobičajenih ćelija i nude mjesto za smještaj 535 zatvorenika. To kažu Marc Husemann, šef odjela u ovom zatvoru i službenici Thomas Bongartz i Hubert Stenzel.  

Smisao zatvora za protjerivanje

U ograđenom dvorištu se ljudi kreću u krugu. Kasno je poslijepodne, u to vrijeme zatvorenici smiju izaći napolje - 101 muškarac i sedam žena strogo su odvojeni jedni od drugih. Saznajem da su neki od njih uhvaćeni blizu granice i da nisu imali nikakvih dokumenata. Neki su podnijeli zahtjev za azil u jednoj od zemalja Evropske unije pa te zemlje nisu smjeli napuštati. Drugi zatvorenici su dospjeli u zatvor nakon što je završen njihov postupak za dobijanje azila, ali Njemačku onda nisu željeli napustiti dobrovoljno. Tražioci azila smiju biti ovdje zadržani do 18 mjeseci nakon što je njihov zahtjev za azil odbijen. Većina ostane manje od 40 dana. U tom roku se obično otkrije njihov identitet, tako da onda mogu biti protjerani.

Abschiebehaft (JVA Büren)

Neki zatvorenici vrijeme u zatvoru pokušavaju skratiti kreativnim radom

Osobe čiji je zahtjev za azil odbijen, šalju se u matične zemlje ili neku sigurnu treću državu, obično evropsku u kojoj su prethodno ostavili tragove. "Smisao zatvora za protjerivanje je u tome da se te osobe ne mogu skrivati u Njemačkoj", kaže Marc Husemann.

"Nije tako da ovdje sjede ljudi koji uopšte ne žele kući i koji silom moraju biti vraćeni u svoju domovinu. Većina bez problema odlazi nakon što budu okončani svi pravni postupci. Većina su izbjeglice koje su došle iz ekonomskih, a ne iz političkih razloga", kaže Thomas Bongartz.

Bijeg nije zločin

Po dolasku u zatvor, zatvorenici bivaju podvrgnuti detaljnom medicinskom pregledu jer mnogi od njih dolaze iz zemalja u kojima je loša zdravstvena zaštita i zbog napornog puta i života u bijegu imaju oslabljen imuni sistem. Zatvorenici nisu ovdje obavezni raditi, za razliku od zatvorenika u drugim zatvorima koji su počinili neko kazneno djelo. Oni koji rade dobijaju 15 eura po danu.

Abschiebehaft (JVA Büren)

Sportsko igralište u zatvoru za protjerivanje

Zatvorenici koji čekaju na protjerivanje mogu svakodnevno, osim subotom, primati posjetu u periodu od 8 do 18 časova. I u tome se razlikuju od osuđenih počinioca kaznenih dijela kojima je vrijeme posjete ograničeno na dva sata mjesečno.

"Standardna hrana u zatvoru je bez svinjskog mesa za zatvorenike muslimane. Prilagođavamo se međunarodnoj kuhinji i imamo i indijska jela bez goveđeg mesa", kaže zatvorski službenik Hubert Stenzel. U jednoj prostoriji zatvorenici uče njemački jezik. Na policama biblioteke se nalaze razne knjige: od kuharskih, preko turističkih vodiča do erotske literature. 3500 sadržaja na 20 jezika. U okviru zatvorskog kompleksa uskoro se treba izgraditi i jedna sportska dvorana. Dok se to ne desi, bilijarski sto i sto za stoni tenis te fitnes uređaji su raspoređeni u više prostorija.

Abschiebehaft (JVA Büren)

Iza rešetaka: Crtež jednog zatvorenika

Nalazimo se u odjeljenju za žene. Mnoge zatvorenice su u njemački zatvor dovedene jer nisu imale lične dokumente te su bile prisiljene na prostituciju. Šef odjela Marc Husemann ističe da se žene koje su u drugim zemljama već bile u zatvorima, radije odlučuju da sa drugim zatvorenicama dijele ćeliju jer se na taj način osjećaju sigurnijima nego kada bi bile same.

U 21 sat zatvorski službenici zaključavaju ćelije u kojima zatvorenici, koji čekaju na protjerivanje iz Njemačke, mogu gledati televizijski program na 30 jezika. Na taj način mogu održati vezu sa svojom domovinom.

Autorice: Karin Jäger / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica:  Marina Martinović