U Titovom loncu

Što povezuje obitelj Balent i Josipa Broza Tita? Odgovor glasi – ljubav prema hrani, delicije koje su Josip i njegov sin Vlado pripremali, a drug Tito kušao. Obitelj Balent slobodno se može nazvati kuharskom dinastijom. Najmlađi Matija šef je jednog zagrebačkog restorana, njegov otac Vlado šef je kuhinje u zagrebačkom hotelu Panorama, dok je Matijin djed, Josip, ostao zapamćen kao kuhar Josipa Broza Tita. Uz oca Josipa, za Tita je u nekoliko prilika kuhao i sin Vlado koji se ovom prilikom prisjetio Maršalovih prehrambenih navika.

„Moj je otac radio velike prijeme za njega. Bila su to poznata hladna predjela od jastoga, aspika, bilo je i odojka, janjetine. Mnoga topla jela i slastice. Tito je volio uvijek dobro pojesti, osobito jastoga. Nije samo da se kuhao, rezao ili na žaru, nego su se radili razni parfei od jastoga. Na platama je to bilo lijepo i dojmljivo servirano.“

Tito mu je vjerovao

Vlado je isprva namjeravao ići u Školu primijenjene umjetnosti, ali nije uspio. Potom je izučavao za konobara, a na koncu postao kuhar. Kaže da nije požalio. Tito nije jedini državnik koji je tažio glad njegovim jelima. Četiri godine kuhao je za Franju Tuđmana, njegovim poslasticama sladio se i Stipe Mesić u vrijeme dok je još bio istaknuti član danas vladajuće stranke.

„Kao mali motao sam se po kuhinji, dizao se na prste i gledao na stolu što je servirano i kako se što radi.“

Kada je porastao i ispekao zanat u nekoliko je navrata dobio priliku kuhati za Tita. Prvi put tijekom otvaranja Zagrebačkog velesajma 1969. godine. Drugi put 1971. na Durmitoru u Crnoj Gori i posljednji put na Brijunima. Otac Josip godinama je bio zadužen za Titov jelovnik onda kada bi se Maršal našao u Zagrebu ili Crnoj Gori gdje se Vlado prvi put susreo s Titom. Tada je imao osam godina, njegova sestra četiri. Obitelj je živjela u hotelu Crna Gora u ondašnjem Titogradu, a danas Podgorici.

„Kad je Tito prolazio uzeo je moju sestru i mene za ruke i ravno do stola. Na jednoj nozi je sjedila sestra, na drugoj ja, a okupljeni su se pitali kud je od svih Crnogoraca izabrao baš dvoje Hrvata. Porazgovarali smo, podragao nas je, pitao kako smo i tako.“

Vlado priča kako mu je otac za vrijeme Informbiroa i tadašnjih čistki, poput mnogih drugih, nedužan završio iza rešetaka. Ondje je proveo nekoliko mjeseci, a nedugo nakon što se vratio kući na vrata mu je opet pokucala UDBA. Bilo je to krajem 40-ih godina.

„Došla su dva udbaša iz Beograda po oca. Kad ih je pitao što je napravio, rekli su mu da ide kuhati za Tita jer Tito u njega ima povjerenja.“

Omiljene su mu bile zapečene zagorske štrukle

Nakon što bi završila večera Tito je znao doći u kuhinju gdje bi s Josipom uz cigare i viski razgovarao do duboko u noć. „Bio je jednostavan čovjek, volio je porazgovarati sa svakim. Uvijek je bježao kako bi bio sam. Bio je okružen policijom. Navečer bi kao otišao na spavanje, a zapravo bi pobjegao u kuhinju.“, prisjeća se naš sugovornik očevih priča.

Vlado je Tita upamtio kao istinskog ljubitelja dobre hrane i još boljih porcija, pogotovo delikatesa od jastoga, dobre teletine, janjetine, volio je i ćevapčiće, kajmak i domaće stvari. Uoči dolaska sovjetskog vođe Nikite Hruščova u zagrebačkom hotelu Esplanada odvijao se eksperiment. Vladimir priča kako su se u hotelskoj kuhinji pripremale zagorske štrukle na dotad još neviđen način. Tijesto premazano sirom zalili bi kiselim vrhnjem. Tijesto se potom oblikovalo u štrudlu i kuhalo u slanoj vodi. Iz vode se vadilo, prelilo slatkim vrhnjem i stavilo peći. Tako su rođene Titu omiljene zapečene zagorske štrukle.

Vlado se prisjeća da Tito nije bio zahtjevan gost. Jelovnik se dogovarao s protokolom. Kuhar bi dao prijedlog, a protokol ga odobrio. Tito nije imao kušača hrane, ali bi pripremanje ipak povremeno netko znao nadgledati. Kaže da mu je otac imao slobodne ruke kod pripreme jela, ali ne i mir za kojim je žudio. Početkom 70-ih godina Josip Balent prestao je kuhati za Tita.

Autor: Goran Prokopec

Odg. urednik: Zorica Ilić