U Srbiji se trude da usreće investitore

Najveća privatna kompanija u oblasti proizvodnje industrijskog gasa na svijetu (kisika, dušika, helijuma) Messergroup od 1997-e je na tržištu Srbije. Na početku smo mislili da će se situacija stabilizovati, ali desilo se suprotno, pojašnjava glavni menadžer Ernst Bode u pogonima bivšeg Tehnogasa u Smederevu, nekadašnje jugoslovenske firme, čiji je dugogodišnji direktor svojevremeno bio Slobodan Milošević. Prilikom bombardovanja Srbije izgubili smo pola naših klijenata kaže Bode i zadovoljno trljajući ruke dodaje:

"Danas, nakon 10 godina, slobodno možemo reći da se naš dolazak isplatio. Nakon demokratskih promjena u oktobru 2000-te situacija se polako popravljala da bi od 2004-te doživjeli enorman industrijski napredak."

Sa više od 50% učešća na tržištu, Messergroup u posljednje tri godine bilježi povećanje obrta od 80%. Firma posjeduje fabrike u Smederevu, Novom Sadu, Nišu, Pančevu, Beogradu i Kraljevu. Od 1135 zaposlenih nakon kupovine Tehnogasovih fabrika, Messergroup tamo sada zapošljava 325 saradnika. Višak radne snage dobio je velikodušne otpremnine, koje bi zaradili u periodu od dvije do sedam radnih godina kaže direktor Ernst Bode. U posljednje dvije godine po prvi put zaposlili smo 20 novih ljudi, uglavnom inžinjera. Sve u svemu mi smo prezadovoljni, konstatuje Bode i dodaje:

"U Srbiji se jako trude da usreće investitore".

Sa ovom konstatacijom u potpunosti se slaže i Austrijanac Siegfried Angerer (Zigfrid Angerer), menadžer bavarske firme Drexlmeier. To se vidi i iz činjenice da je ova njemačka firma odlučila je da svoje pogone za proizvodnju kablovskih setova za BMW iz rumunskog Temišvara potpuno prebaci u srbijanski Zrenjanin.

Drexlmeier prebacuje fabriku iz Rumunije u Srbiju

Plan je da do kraja 2008 godine u proizvodnim pogonima u Zrenjaninu bude zaposleno 1000 radnika a do kraja 2009-te 1900. U roku od tri i po dana od porudžbe radnici moraju u bavarski Vilsbiburg, gdje je sjedište firme, isporučiti gotove kablovske setove, koji se ugrađuju u BMV. Glavni menadžer Drexlmeiera, zadužen za proizvodnju i logistiku Siegfried Angerer, koji upravo etablira fabriku u Zrenjaninu kaže:

"Razlog što prebacujemo proizvodnju iz Temišvara je raspoloživost radne snage u Banatu, gdje je puno fabrika pod stečajem. Kvalifikovane ljude sada je teško naći u Rumuniji, a ovdje ih je na pretek. A nama itekako trebaju elektroničari i mehanotroničari."

Firma Dexlmeier intenzivno , putem medija, vrbuje radnu snagu. Nove uposlenike u pognima u Zrenjaninu obučava tim od 25 rumunskih uposlenika Drexlmeiera iz Temišvara. Siegfried Angerer ne krije zadovoljstvo uvjetima za investiranje, koje nudi Srbija. Porez na dobit najniži je u Evropi i iznosi svega 10%. Osim toga troškovi radne snage su znatno niži nego u Rumuniji, i iznose u prosjeku po radniku 450 eura bruto. Radni moral je veliki, interes za učenjem isto tako a i saradnici su jako angažovani, dok u Rumuniji odlaze, tražeći bolje plate. Stoga, kako kaže šef Drexlmeiera Siegfried Angerer:

"Uvjereni smo da je Zrenjanin srednjoročno ili dugoročno naša idealna proizvodna destinacija."

Država uvijek pronađe rješenje

Ni šef Drexlmeieera Angerer ni direktor firme Messergroup Ernst Bode, s obzirom na veliki obrt i zaradu, ne sumnjaju više u političku stabilnost Srbije. Nijemac Bode, čija je firma preživjela bombardovanje Srbije, zaključuje:

"Ovaj ili onaj problem rješava se direktnom intervencijom države ili njenih organizacija. Ako postoje adminstrativni problemi, koji bi u svakoj državi bili nerješivi, u Srbiji se za njih uvijek pronađe rješenje.