U Srbiji žaljenje

Rekacije u Srbiji na smrt najpoznatijeg haškog optuženika Slobodana Miloševića se svode uglavnom na žaljenje. Ali, u tome postoje bitne razlike.

Pristalice Slobodana Miloševića uporno tvrde na konferencijama za štampu i izjavama da je on ubijen u Haškom sudu samim tim što mu nije omogućeno, kako tvrde, adekvatno liječenje. On se već danas proglašava mučenikom i velikanom srpske istorije. Na drugoj strani, njegovi politički protivnici uz uobičajene izraze saučešća njegovoj porodici iznose stav da je neprocjenjiva šteta što se on nije suočio sa pravdom i dočekao presudu. To su osnovne karakteristike jednih i drugih reakcija. Eelektornski mediji su se očigledno dobro pripremili za ovaj trenutak tako da su svi objavili ne samo biografiju nego i posebne emisije o Miloševićevoj politici. U nekima od njih izdvojen je dio njegove izjave u Haškom koji se odnosi na Bošnjake:

«Znate li vi da u Srbiji živi više muslimana nego u BiH. Muslimani u BiH su gurnuti u tu nesreću, u taj rat da bi im se kasnije davala podrška i da bi se time kupio alibi za ubijanje miliona muslimana širom sveta u skladu sa interesima onih koji su to postavljali u funkciji novog porobljavanja sveta i novog kolonijalizma».

Ova izjava pomiješana sa tipičnom Miloševićevom demagogijom postala je u poslednje vrijeme omiljena fraza protivnika saradnje sa Haškim sudom, pogotovo povodom tužbe BiH prptiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid.

Uočljivo je da čak i politčki protivnici Slobodana Miloševića, među kojima je i bivši predsjednik vlade Zoran Živković smatraju da bi za nemarnost za njegovo zdravlje u Sheveningenu morao da neko da odgovara.

Na ovaj način Haški sud je definitivno izgubio ugled u Srbiji – zaključak je mnogih analitičara koji smatraju da će nastavak suđenja i drugim optuženicima, za javnost u Srbiji, biti pod velom sumnji.