U ratu rođen P.E.N.

"Možemo li se izvući iz tog sve dubljeg potonuća, pitao sam se tih prvih dana rata? Možemo li išta spasiti?“ prisjeća se svojih nedoumica akademik Zdenko Lešić i podsjeća da je ideja o osnivanju PEN-a BiH, zapravo došla od Muhameda Filipovića Tunje. „Preuzeo sam tu ideju da je realizujem kao tadašnji predsjednik Podružnice sarajevskih književnika. Znao sam da Filipović nije književnik, a njegova ideja je podrazumijevala da on bude i predsjednik budućeg PEN-a. Nismo se složili oko toga i on je naprosto ispao iz igre“, kaže Lešić i dodaje da su uprkos strašnim ratnim uslovima u kojima se rađao PEN, željeli svečanu atmosferu, pa je na osnivačkoj skupštini 31. oktobra, 1992. godine,  u „Holiday Inn-u“, koncert održala pijanistica Ljiljana Pećanac.

 „Dok se hotel tresao od granata, mi smo slušali tu divnu muziku i ko zna šta smo mislili, toga se više ne sjećam... ali, znam da je taj koncert bio neka vrsta pokušaja da se mi vratimo civilizaciji. Imao sam jedan spisak od 36 pisaca, članova sarajevske Podružnice, 20 je uspjelo da stigne do hotela i to su oni koji su potpisali pristupnicu. PEN nas je okupio u vrijeme kad je svako od nas, u svom sokaku, u svojoj ulici, bio prepadnut ili izbezumljen“, kaže ovaj istaknuti bh. kritičar, esejist, prevodilac i romansijer.

Promijenjeni Sarajlija

Akademik Lešić ističe da danas, nažalost, imamo apsolutnu letargiju u oblasti kulture, ne samo zato što se intelektualna masa Sarajeva osula. Kao pomalo donkihotovski, ali prije svega kao hrabar čin, pominje gest direktora ARS AEVI-ja, Envera Hadžiomerspahića, koji na ulicama Sarajeva simbolički prosi za Muzej u kojem bi ova neprocjenjiva, vrijedna zbirka bila smještena. „Ono što obilježava ovaj trenutak kulture i jeste samo mogućnost nekog individualnog gesta, individualnog talenta koji može to da uradi, a što se tiče društva i njegovog odnosa prema kulturi, njih to ne zanima, ako pod 'društvom' mislimo na političare“, kaže Lešić i dodaje da se zapravo, dogodila i potpuna transformacija Sarajlije. „S jedne strane imamo dolazak ljudi koji nemaju kulturne potrebe, niti su ih kad imali, a s druge strane imamo gubitak ideologije, one koja bi podrazumijevala način života, koji u sebi sabira koncerte, knjige, pozorišne predstave ili izložbe.“ Akademik ističe da je kultura u glavnom gradu BiH „festivalizirana“, sve se događa u tih nekoliko dana (MESS, JAZZ, SFF), pa iako ne dovodi u pitanje opravdanost tih festivala, ipak, ne može a da ne primijeti kako malo dobijaju pisci za nove knjige.

Tri hiljade maraka za nobelovca Andrića

Zvuči nevjerovatno, ali za obilježavanje 50. godišnjice Andrićeve Nobelove nagrade za književnost, PEN je za skup o velikom književniku, od Federalnog ministarstva za kulturu, dobio ravno – 3000 KM. „Dok, recimo, u Republici Srpskoj imamo veliki projekat 'Andrić grad' u Višegradu. To je, naravno, pitanje politike koja shvata da to ima nekog odjeka u narodu. To je kao poruka: 'Evo nas, mi smo veliki, mi imamo velikog pisca'“, kaže Lešić. Može li PEN BiH ipak, da pokrene neke stvari u kulturi? „Ja mislim da ne može. Ne zato što je nemoćan kao organizacija, nego zato što se, u principu, ne zasniva na kolektivnoj aktivnosti“, dodaje akademik.

Ferida Duraković, izvršna direktorica PEN-a BiH, kaže da nedostatak novca i političke podrške u vlastitoj zemlji, rezultiraju time da PEN nema uticaj kakav bi mogao imati. „Ono što mi vidimo hodajući po svijetu je da ljudi nisu pametniji u drugim PEN-ovima. To su ljudi koji, kao i mi, žele da nešto promijene nabolje. Švedski, finski i njemački PEN centri su veoma uticajni. Njima ne treba velika politička podrška jer imaju velike pare kojima pomažu pisce u zatvorima i Mirovne komitete preko kojih mogu da apeluju za spas pojedinih pisaca“, kaže izvršna direktorica.

 

Živjelo Sarajevo!

„Nažalost, mi ne možemo očekivati tu finoću od ljudi koji vode ovu zemlju, jer oni ne mogu da osjete koliko je važna misija PEN-a. Vidjelo se to i sada u Beogradu na 77. kongresu Međunarodne PEN organizacije, gdje je naša delegacija bila veoma aktivna“, kaže Ferida Duraković i dodaje da je klima na Kongresu bila odlična, čemu je u mnogome doprinio Beograd kao mjesto održavanja i snažna potreba da se pisci povežu, uprkos političkim pokušajima da se razdvoje ili spriječe u tom povezivanju.

„Bio je posebno dirljiv trenutak kada smo na kraju zasjedanja Skupštine Kongresa dobili jednodušnu podršku od 250 delegata koji su podržali kandidaturu Sarajeva za Kulturnu prijestolnicu Evrope 2014. godine. Svi delegati su ustali, okrenuli se prema našoj delegaciji i vikali: 'Živjelo Sarajevo!' Nije ovo prvi put da se povezujemo sa regionalnim PEN-ovima. Mi smo to radili i usred rata povezujući se sa ljudima koji su bili normalni, sa ljudima koji su željeli da brišu granice“, ističe književnica.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Kad romantičar lista knjigu

Kad romantičar lista knjigu

Goran Simić, književnik koji sada živi između dvije domovine, BiH i Kanade, kaže da PEN danas ima istu zadaću kao i onaj koji je formiran u ratu: da zaštiti slobodu govora i da radi na afirmaciji knjige kao mosta između ljudi, nacija i politika. „Ovo je veoma bitan trenutak za bh. književnost, jer je na sceni konstantno ubijanje kulture u ovoj zemlji. Knjiga je postala roba i plaća se PDV na svaki primjerak. Koliko ljudi sebi danas može priuštiti knjigu? Uprkos elektronskim medijima koji kao da preuzimaju primat, ja vam mogu reći da je u svijetu zavladala neka vrsta romantizma. Ljudi sve više žele da kod sebe imaju knjige koje mogu listati, osjećajući pod prstima njihove stranice, knjige koje su im važne i koje će ostati, bez mogućnosti da budu izbrisane jednim klikom“, kaže Simić.

Ipak, položaj pisca u BiH je ono što najviše zabrinjava. Podsjećajući da je nedavno preminuli književnik Nadžad Ibrišimović posljednje godine svog života proživio u popriličnoj materijalnoj oskudici, Zdenko Lešić s rezignacijom kaže: „Kod nas se život svodi na to da tek kad čovjek umre, postane veliki i dobije zasluge koje su mu pripadale za života.“

Što dalje od dnevne politike

Iako PEN BiH nije imao jake porođajne muke, problemi su nastali kad je već prohodao. Za vrijeme mandata predsjednika Uga Vlaisavljevića, dogodile su se „razmirice“ koje su punile novinske stupce, a razmijenjeno je i nešto krupnih riječi o tome šta je stvarni zadatak PEN-a i koliko se daleko otišlo od njegove povelje. Raslojavanje članstva prouzrokovalo je različite interese. „Ta cijela kontraverza je bila potpuno nepotrebna. Ono što je bilo krivo kod sudionika tog sukoba je to što su oni zamišljali PEN kao jedan politički instrument koji je možda, snažniji od drugih, jer je navodno, neutralan. Meni se učinilo da to treba prekinuti, jer je PEN prije svega organizacija koja se zasniva na individualnom učešću, čiji je zadatak da se bavi promocijom književnosti i promocijom ljudskog prava na izražavanje, a ne dnevno-političkim događajima“, kaže sadašnji predsjednik PEN-a BiH Zvonimir Radeljković i dodaje da PEN prevashodno reaguje kada su ugrožene slobode ljudi koji su direktno vezani za kulturu, a posebno književnost.

Satisfakcija za bivšeg predsjednika

„Moram reći da sam dirnut izjavom profesora Radeljkovića, jer ja to doživljavam kao svoju satisfakciju, kao principijelno priznanje, iako ne mora biti adresirano na moje ime“, kaže bivši predsjednik Ugo Vlaisavljević i dodaje da se za vrijeme svog mandata veoma zalagao da PEN BiH ne bude organizacija uvučena u dnevno-političke vode, kako bi služila različitim političkim opcijama za njihova razračunavanja. „Depolitizacija PEN-a je bilo ono oko čega sam se ja veoma trudio. Želio sam da PEN bude vezan uz književni rad i neke druge književne vrijednosti, a ne uz politički plakatirane ciljeve koji su bili jasno plasirani u određene medijske krugove poput Federalne televizije ili uz ljevičare, poput SDP-a“, naglašava Vlaisavljević i dodaje da je njegov predsjednički mandat obilježio njegova intelektualna shvatanja i politička opredjeljenja.

I na kraju, kosmička pravda

Otkako se PEN BiH vratio svojoj izvornoj zadaći i ciljevima lakše se diše, pa PEN-ovci kreću u nove radne pobjede. Podmladiti PEN, samo je jedan od njihovih ciljeva. „Planiramo skupove sa mladim ljudima u Brčkom, Mostaru i Banjaluci. Želimo ih stimulirati da se vrate knjizi. Na proljeće, u Banjaluku će doći Vida Ognjenović koja će govoriti tim mladim ljudima o PEN-u i svemu onome što književnost danas jeste“, kaže predsjednik Zvonimir Radeljković. „Divan je osjećaj da mi kroz PEN pripadamo jednoj velikoj porodici svjetskih pisaca, gdje se ja osjećam sigurno odlazeći u finski ili njemački PEN. Šest mjeseci godišnje živim u Kanadi. PEN je vrlo bitan jer je to mjesto koje prihvata pisca bez obzira na naciju ili zemlju iz koje dolazi i to je neka univerzalna pravda za sve pisce svijeta“, kaže književnik Goran Simić.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić