U Pariz bez cigareta

Unazad tri mjeseca Mimi, vlasnica malog restorana u blizini Panteona u Parizu, mora izaći pred vrata vlastitog lokala kada želi zapaliti jednu od svojih tankih bijelih cigareta. Njen restoran je mali, u njemu nema mjesta za posebno opremljene prostorije za pušače. Jednako kao i brojne druge kolege, i Mimi se tuži na pad prometa i do 20 %. Još gore prolaze vlasnici diskoteka, poput Jeana Pierrota, vlasnika disko-kluba u Quartier Latin: "Za barove i kafiće nije toliko lose, ali za klubove je doista teško. najmanje 30% manji promet, možda i više. Ja ću negdje morati štedjeti."

Strogo poštovanje zabrane

U prvo vrijeme su ljudi ponegdje još zapalili poneku cigaretu na šanku, ali kada se pročulo da ministarstvo zdravstva uistinu šalje kontrolore u pariški noćni život, s time se prestalo. Danas se zabrane svi pridržavaju: Evo šta kažu građani: "Kada je lijep dan, i kada mogu izaći na terasu, to nije nikakav problem. Čak mi je ugodnije jesti u prostoriji koja nije zadimljena. Drugačije je u disko-klubovima. Tu je trebalo ostaviti mogućnost pušenja. "To je glup zakon koji se nikome ne sviđa. Što se tu još može reći?" "Ja se slažen sa zakonom, meni nije teško da uzmem jaknu i izađem van. ponekad je malo hladno, ali generalno nije problem."

Sa cigaretom sigurno nisi sam

A vani pred restoranima, klubovima i diskotekama okupljaju se ljudi koji se inače ne poznaju i sklapaju poznanstva. Ovaj fenomen već ima i svoj naziv: Smirting - dolazi od kombinacije engleskih riječi "smoking" za pušenje, i "flirter" za flertovanje. Neki su čak počeli pušiti - zasigurno neželjena posljedica zakona protiv pušenja: "Ja se pravim da pušim, izađem van i pridružim se drugima. Upaljač mi je stalno u džepu. Kada mi se neka djevojka dopada, ja joj priđem i ponudim vatru. I tu malo pričamo. Ako mi je simpatična, pozovem je na piće, ako nije - nikom ništa, nakon tri minute se vratim prijateljima. To dobro funkcionira, a ponekad stvarno i zapalim cigaretu."