U noci izmedju 3 i 4 juna 89 u kineski glavni grad su usli tenkovi. Tvrdolinijasi u kinoskoj vladi krvavo su okoncali demokratski pokret star svega dva mjeseca.

Petnaest je godina od kako je u Pekingu ugusen demokratski pokret, odkako je narodnoosloodilacka vojska otvorila vatru na svoj narod; 15 godina otkako je poginulo stotine ljudi na trgu Tiananmen u Pekingu. Tih 15 godina Peking je iskoristio da zahukce svoj motor privrednog rasta. I sam njemacki kancelar je prilikom svoje posjete Kini decembra protekle godine, pohvalio danasnju Kinu u odnosu na onu 89. Godine.. Puno se toga promijenilo u privatnom sektoru, kinesko stanovnistvo u poredjenju sa tadasnjim periodom sada uziva vise sloboda. U vladi su sada mladi tehnokrati.

Medjutim, ipak postoji nekoliko centralnih tacaka po kojima se jos osjeca Kina onih godina, nesto po cemu se prepoznaje ona Kina iz 89. Godine. Naime: komunisticka partija jos uvijek ne trpi ni najmanje talasanje u okviru svog monopola moci, i ostro se suprotstvlja disidentima i svakoj formi navodnog ugrouzavanja. Jos uvijek ova partija kontrolise sve ali niko ne kontrolise partiju. Jos uvijek u Kini vise ljudi likvidirano nego u svim drugim zemljama svijeta. I problemi danasnjice slicni su problemima iz davne 89: korupcija, nedostatak radnih mjesta u drzavnoj industriji, inflacija kao i sve veca razlika izmedju siromasnih i bogatih gradjana. Sve to i dan danas prouzrokuje nezadovoljstvo- kao i prije 15 godina.

Nasuprot privrednom napretku 90tih godina stoji politicki nazadak. Gotovo je zaboravljano da je na celu sa sefom partije Zhao Ziyangom pred 4. Juni 89. bilo ozbiljnih nastojanja a se politicki sistem reformise. Tadasnja reformska komisija na celu sa Ziyangom radila je nista manje nego na otcjepljenju partije od drzave. Nakon svrgavanja Zhao Ziyanga u protestima maja 89. Ova reforma vise nikada nije bila politicka tema u Kini, a Zhao Ziyang se jos uvijek nalazi u kucnom pritvoru. Isto kao i proljeca 89. O tim dogadjajima se u javnosti govori kao o kontrarevolucionarnom kaosu. Niko ne kaze da se nije radilo o saccici radikalnih elemenata koji su nastojali da sruse vladu- vec o miionima gradjana Pekinga koji su pokazali hrabrost da izraze svoje nezadovoljstvo. Danasnji premijer Wen Jiabao to najbolje zna. On je naime je tada bio saradnik Zhao Ziyanga i licno ga je pratio na trg Tiananmen tog 4. Juna 89.