1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

U Maršu mira učestvuju ljudi iz cijelog svijeta

U ovogodišnjem Maršu mira, kojeg čini oko 10.000 učesnika, veliki je broj i stranaca: Francuza, Engleza, Italijana… Mirovni biciklisti iz Italije, Bjelorusije, Mađarske i SAD također su stigli u Srebrenicu.

Maxim Chanteloop i Pierre Letan došli su u Srebrenicu iz Normandije. Devetnaestogodišnjim Francuzima iz grada Coutanceca želja je bila da učestvuju u ovogodišnjem Maršu mira, jer su, kako kažu, samim tim što dolaze iz Normandije, gdje je bilo čuveno iskrcavanje saveznika u 2. Svjetskom ratu, jako senzibilizirani za istoriju i ljudska prava.

Karen Packwood dolazi iz Engleske i prije nekoliko godina radila je za humanitarnu organizaciju Heating Hands. Želja joj je bila da na 20 godinu savlada put, kojim su se Srebreničani probijali u pravcu Tuzle.

Simon Simonović iz Beograda je došao u kolini mirovnih biciklista iz Srbije

Simon Simonović iz Beograda je došao u kolini mirovnih biciklista iz Srbije

Put ju je tako iscrpio da u Mravinjcima nije više mogla da hoda, tako da su je najprije nosili na rukama, a onda do prenoćišta transportovali kolima. Njena poruka je da učešćem u Maršu mira pokaže da se “Srebrenica nikome i nikada više ne ponovi.

Stigli mirovni biciklisti iz Srbije

Poslije svih problema koje su prošle godine imali sa dolaskom u Srebrenicu, ekipa mirovnih biciklista iz Beograda, kojima su se pridružili mirovni biciklisti iz Italije, Bjelorusije, Mađarske i SAD stigli su oko 15 sati u Srebrenicu. Bicikliste predvodi Simon Simonović iz Beograda. „Za mene je Srebrenica omča koja nam je svima oko vrata, vidimo da se suočavanje sa prošlošću i šta se dešavalo u ratovima na području bivše Jugoslavije ne vrši na pravi način. Sve je to jeftino politikanstvo i demagogija. Jako mi je bitno da ovdje budemo sa ljudima i da kroz iskreni razgovor razmijenimo i naša osjećanja i mišljenja i na taj način gradimo drugačiju budućnost. Mislim da u Srbiji ima dosta onih koji pokušavaju relativizirati genocid, a to se ne može osporiti, niti broj žrtava, niti surovost onoga što se ovdje desilo. To politikanstvo od političara prelazi na narod i onda imamo samo nacionalizam, vraćamo se u prošlost umjesto da idemo u budućnost.”

Simon Simonović sa Kelsey Koontz iz Baltimora

Simon Simonović sa Kelsey Koontz iz Baltimora

„Za mene je Srebrenica preuzmanje odgovornosti za genocid nakon zakazivanja međunarodne zajednice. Ja sam došla iz SAD da pošaljem poruku mira, bila sam u mnogim zemljama kao aktivista za ljudska prava i moja posljednja stanica je bila Srbija, gdje sam se priključila Ženama u crnom i divim se njihovoj hrabrosti. Zemlja je tako lijepa i nadam se da će ljudi iz Srebrenice jednoga dana pronaći svoj mir“, kaže 20-godišnja Kelsey Koontz iz Baltimora.

Tužna jer Se Srebrenica stalno ponavlja

Kate Cozza iz Verone kaže da nikada nije vjerovala da se nešto poput Srebrenice moglo desiti i da je Srebrenica za nju simbol zakazivanja međunarodne zajednice. Ona je bila na Kosovu 1999 u okviru vojne misije i vidjela je više hiljada izbjeglica. „Kada pomislim šta se desilo u Sebrenici , sva se tresem. Sve sam tužnija kada vidim da se takve stvari stalno ponavljaju u svijetu “, kaže ova 50-godišnja Italijanka i dodaje: „ Ja sam došla sa grupom iz Srbije jer je jako malo ljudi tamo koji imaju hrabrosti da se suoče sa genocidom u Srebrenici. Svi mi koji smo došli u ovoj koloni i na biciklima iz Srbije hoćemo da promijenimo svijet.“ Ova Italijanka iz Verone dodaje i da ih je u Bratuncu, 10 km od Srebrenice, verbalno napao jedan muškarac, rekavši im da bi ih rado pobio.

Šuhra Malić je izgubila dva sina i više od 20 članova porodice

Šuhra Malić je izgubila dva sina i više od 20 članova porodice

Malić Šuhra iz Donjih Potočara i prvi povratnik u Potočare dočekala je pred Memorijalnim centrom u Potočarima mirovne bicikliste iz Srbije i svijeta sa bombonama i čokoladama, koje je kupila od svoje penzije. U genocidu su joj ubijena dva sina i više od 20 članova familije. Sestra joj je, kaže, spaljena u Bratuncu. Njoj dolaze, dodaje, Žene u crnom: Saška, Ljilja, Ružica, 11 ih prošle godine kod nje noćilo.. „I ja njima išla, četiri dana bila kod njih“, kaže Šuhra u invalidskim kolicima dijeleći bombone i s teškim uzdahom dodaje: „A ovdje ih je sinko, u Memorijalnom centru, ukopano do sada 11 – jedanaest Malića. “

Izuzev ambasadora Christiana Hellbacha, u Srebrenici neće biti drugih zvaničnih predstavnika iz Njemačke na obillježavanju 20 godina od genocida.