1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

U „krnjoj Jugoslaviji“ nije bilo mjesta za BiH

Međunarodnim priznanjem Hrvatske i Slovenije (15.1. 1992.) i BiH se našla na historijskoj raskrsnici. Ova zemlja imala je dva izbora, ostati u „krnjoj Jugoslaviji“ ili krenuti putem sopstvene nezavisnosti.

default

„Osamostaljenje Hrvatske i Slovenije imalo je višestruke posljedice na vojno-političkom planu. Jedinice bivše JNA (Jugoslavenske narodne armije) odane srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću najvećim dijelom dislocirane su iz Hrvatske i Slovenije u BiH, koja je tada postala najveća kasarna na svijetu. To je ohrabrilo ekstremiste Srpske demokratske stranke da proglase tzv. Srpsku Republiku BiH, koja je kasnije preimenovana u Republiku Srpsku“, kaže za Deutsche Welle vojno-politički analitičar Đuro Kozar.

Od SFRJ se prva odvojila Slovenija

Od SFRJ se prva odvojila Slovenija

„Nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) je i praktično prestala da postoji. Ono što je ostalo od bivše zajedničke države bilo je pod apsolutnom kontrolom Slobodana Miloševića. BiH se što prije morala izdvojiti iz takve krnje Jugoslavije jer građani, patrioti BiH, svoju budućnost nisu vidjeli u tzv. Velikoj Srbiji. To je i učinjeno na referendumu za nezavisnost BiH 29. februara i 1. marta 1992. godine“, kaže Đuro Kozar.

Priznanje Slovenije i Hrvatske uticalo je i na sudbinu BiH

Građani Sarajeva smatraju da su ključnu ulogu u raspadu bivše SFRJ imali Beograd i Zagreb. „Mislim da su Srbija, Hrvatska i Slovenija počele proces raspada. Nijedna od tih republika nije bila zainteresirana za očuvanje zajedničke države. Kada su Hrvatska i Slovenija proglasile nezavisnost bilo je jasno da u ostatku Jugoslavije više nema mjesta ni za BiH, tako da je osamostaljenje tih republika u znatnoj mjeri odredilo i sudbinu naše zemlje“, kaže Zinaida H.(36).

„Nerado se sjećam toga jer znamo šta je uslijedilo. Vidjelo se to i po događajima u Hrvatskoj i svi smo se pitali, ako je tako kod njih, šta će biti kod nas? Ali Hrvatska i Slovenija su krenule svojim putem i to više nije bila ona Jugoslavija svih naroda i narodnosti kako su je nekada zvali. Mislim da je Srbija istjerala iz Jugoslavije sve te republike čije je dijelove poslije ratom htjela zadržati. Da nije bilo Miloševića i njegove 'antibirokratske revolucije' možda bi nam sada svima bilo bolje“, ističe Esad T. (45).

Hrvatski i slovenski političari nisu imali s kim razgovarati u Beogradu

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na pregovorima u Beogradu

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević na pregovorima u Beogradu

„U to vrijeme nisam pratila politička zbivanja. Mislim da tada nisam bila svjesna šta za Jugoslaviju znači osamostaljenje Hrvatske i Slovenije, pogotovo ne kakve bi mogle biti posljedice i šta bi se nama u BiH moglo desiti, to nikako. Čini mi se da je u to vrijeme većina ljudi krivila Sloveniju i Hrvatsku da žele uništiti Jugoslaviju, a danas mislim da zapravo hrvatski i slovenski političari nisu u Beogradu imali s kim razgovarati“, kaže Jelena K. (36).

Svjedočeći o raspadu Jugoslavije, bivši član Predsjedništva SFRJ Bogić Bogićević je podsjetio da su slovenski zvaničnici bili spremni prihvatiti da JNA ostane u ovoj republici tri godine nakon proglašenja nezavisnosti. „Sve smo pokušavali kako bi se izbjegao rat“, kazao je Bogićević za Liberty tv. Rekao je da uoči raspada prijedlozi zakona iz Slovenije i Hrvatske nisu prolazili u parlamentu Jugoslavije. „Zbog dominacije poslanika iz Srbije, Kosova, Crne Gore i Vojvodine, ove dvije republike objektivno nisu bile u ravnopravnom položaju u SFRJ“ rekao je Bogićević.

Pregovori šestorice predsjednika, posljednja šansa

Izetbegović, Tuđman i Milošević u Dejtonu 1.11.1995. godine.

Izetbegović, Tuđman i Milošević u Dejtonu 1.11.1995. godine.

Nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović podsjeća na pregovore predsjednika bivših jugoslavenskih republika kao „posljednju šansu da se jugoslavenska kriza riješi mirnim putem“. „Predsjednici BiH Alija Izetbegović i Makedonije Kiro Gligorov, ponudili su prijedlog asimetrične konfederacije, ali on nije naišao na razumijevanje kod Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, tako da je taj pokušaj propao. Slovenija i Hrvatska s jedne te Srbija i Crna Gora s druge strane nisu odustajale od maksimalističkih ciljeva“, kaže Lazović.

Nakon niza neuspješnih pregovora, Slovenija i Hrvatska proglasile su nezavisnost 25. juna 1991. godine, a međunarodno priznanje stekle su 15. januara 1992. godine. Bivša JNA pokušala je spriječiti odvajanje Slovenije (desetodnevni rat) iz sastava SFRJ, dok je rat u Hrvatskoj trajao od aprila 1991., do avgusta 1995. godine. Od 2004. godine Slovenija je članica Evropske unije (EU), a Hrvatska bi se EU trebala pridružiti 2013. godine.

Autor: Samir Huseinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić

Preporuka redakcije