U Izraelu raste protivljenje vojnoj ofanzivi na Liban

«Danas mu je bio rodjendan.»

Izraelac Nofer Hadar oplakuje svog prijatelja, koji je u subotu trebao napuniti 23 godine. Nije mu bilo sudjeno da doživi rodjendan. Poginuo je u Libanu. Njega je, skupa sa još tri vojnika, pogodila pogrešno ispaljena granata, od strane sopstvene izraelske vojske. Ovakve priče doprinose promjeni rasploženja u Izraelu. S obzirom na više od 100 mrtvih, sve češće se postavlja pitanje: Čemu sve to? Zašto? i Koliko dugo još?

Nestrpljenje raste prije svega na sjeveru Izraela. Tamo, gdje stanovništvo više od četiri sedmice provodi dane i noći u podrumima i skloništima, širi se neraspoloženje i ljutnja uzima maha. Ljutnja zbog loše pripremljenog rata, koji je više od milion civila skoro bez ikakve zaštite stavio na milost i nemilost raketiranju Hezbolaha. I arapsko stanovništvo na sjeveru Izraela, koje nema niti bunkere niti sirene za uzbunu, sve više pati od napada Hezbolaha. U selu Dir el Asad život su proteklog četvrtka izgubili jedna mlada majka i njen petogodišnji sin, kada je raketa tipa «Kaćuša» pala na njihovu kuću. Jedan stanovnik sela to je prokomentirao ovako:

«To znači da su premijer i ministar odbrane pravi početnici, kada su u pitanju vojne akcije. No, sada je jasno da su oni početnici, kada je u putanju politika. Sa prijateljima se ne priča o miru, već sa neprijateljima. Hassan Nasrallah se ovdje posmatra kao neprijatelj. A sa neprijateljem se mora razgovarati.»

Ovo nije samo stav Izraelaca, arapskog porijekla. Duboko podijeljena izraelska ljevica ponovo se dosjetila politike odbijanja rata i nasilja kao sredstva za rješavanje konfikata. Tri pisca Amos Oz, David Grossmann i Jehischua objavili su otvoreno pismo u dnevniku «Haaretz», u kojem traže okončavanje izrealskih napada na Liban. Potom su, na jednoj neobičnoj pres konferenciji u Tel Avivu, zatražili od izraelske vlade da iskoristi sve raspoložive diplomatske kanale kako bi zaustavila rat na Bliskom Istoku. Pisac Amos Oz je tom prilikom rekao:

«Zbog čega naš premijer Ehud Olmert ne prihvata prijedloge libanskog premijera Fuada Siniore kao osnovu za pregovore? Šta je sa prijedlogom, kojeg je Olmert ocijenio interesantnim? Ako je interesantan, zbog čega nikoga ne interesuje?

I lijevo rjentirana opoziciona partija Meretz sve više uzima odstojanje od izraelske zvanične politike. Šef stranke Yossi Beilin:

«Mi, cionistički ljevičari, koji smo do sada kritikovali samo pojedinačne korake izraelskog vojnog pohoda, sada ćemo pružati otvoreni otpor. Do sada nismo bili protiv rata, jer smo mislili da Izrael ima pravo da reagira na provokacije Hezbolaha. Ali sada, kada je donosena odluka o širenju kopnene ofanzive do rijeke Litani, mi kažemo, ovdje je granica. Sa nama se može do ove crte i ne dalje. Sada ćemo izaći na ulice.»

A na ulici pred uredom vlade i ministarstvom odbrene su oni, koji su tu uvijek bili. Demonstranti i mirovni aktivisti okupljeni oko Uri-ja Avnery-ja. Svi plakati koje su sada iznijeli na ulicu potiču iz 1982-e, kada je Izrael takodjer ratovao u Libanu. Sa plakata su jedino uklonjena imena Ariela Sharona.