U inostranstvo iz ekonomskih razloga

Srbija pati od hroničnog odliva mozgova, jer se nalazi na 132. mjestu od 133 zemlje za koje su rađene analize te vrste, navodi se u knjizi „Srpska naučna dijaspora“ profesora Beogradskog univerziteta Vladimira Grečića. Međutim, Srbija nema nikakvu valjanu statistiku kada je riječ o broju visokoobrazovanih koji napuštaju zemlju; republički Zavod za statistiku nije osposobljen za vođene evidencije o seobama građana Srbije, a time se ne bavi nijedna naučna institucija, upozorava profesor Grečić.

Analize se oslanjaju samo na podatke imigracionih zemalja, koji pokazuju da broj visokoobrazovanih iznosi od 10 do 12 procenata ukupnog broja onih koji su dobili useljeničke vize. Između 1991. i 2000. godine samo u Australiji, Kanadi i SAD-u oko 82.000 građana Srbije i Crne Gore je dobilo useljeničke vize. Na internetskoj stranici Grupe eksperata za prosperitet Srbije (GEPS) stoji da ima preko 5.000 profesora, istraživača, biznismena, ljekara, pravnika i vrhunskih sportista koji žive i rade širom svijeta.

Srbija je tradicionalno emigraciona zemlja, kaže profesor Grečić. Zanimljivo je da su tokom devedesetih godina građani Srbije najviše odlazili u prekookeanske zemlje, prije svega SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland, dok se nakon 2000. godine fokus emigracije pomjera na zemlje Evropske unije. Tokom '90-ih politički motivi su bili jedan od razloga za emigraciju, ali čak i tada ankete su pokazivale da su ekonomski motivi bili glavni razlog, navodi profesor Grečić.

„Znači, veće su zarade u zemljama destinacije, bilo da su to prekookeanske zemlje, bilo zemlje EU. Drugi razlog su bili uslovi stanovanja, rješavanje stambenih pitanja, što je za mlade ljude dosta problematično u Srbiji, za razliku od nekih drugih zemalja. I kao treći razlog za odlazak iz zemlje bi mogli biti uslovi za napredak u profesiji.“

Miješani motivi za emigraciju

Motive za odlazak iz zemlje uvijek možemo posmatrati kao miješane migracione motive, jer se oni uvijek prožimaju, ističe Danilo Rakić, iz nevladine organizacije 484. Siromaštvo, nestabilnost, kao i ratovi i međunarodne sankcije uslovili su povećan talas migracije od '90-ih do danas, i to u zemlje gdje se pretpostavlja da će se najlakše naći utočište, kaže Rakić.

„Njemačka je po prirodi stvari zemlja gdje je najveći broj ljudi iz bivše Jugoslavije imao svoje rođake. Tako da uopšte ne čudi podatak da se uvijek među migrantima, da li kao tražioci azila ili radnici na određeno vrijeme, u statistikama najviše pojavljujemo kao migranti u Njemačkoj, Švedskoj, Belgiji i Švicarskoj.“

Rade Nikolić je nakon završenih studija na beogradskom Ekonomskom fakultetu otišao na stručno usavršavanje u Njemačku, uz pomoć Fondacije Zoran Đinđić. Tokom 2010. godine stručno se usavršavao u Deutsche banci i kaže da u to vrijeme nije razmišljao o tome da ostane u Njemačkoj.

„Iskreno, dok sam bio na praksi, nisam želio ostati. Tačnije, u tom trenutku sam još razmišljao kako bih se volio vratiti u Srbiju i tamo naći zaposlenje. Ali, razmišljao sam, također, da bih u nekoj perspektivi, ukoliko ne bih bio zadovoljan stanjem u Srbiji, mogao živjeti u inostranstvu. Ali, kao što rekoh, volio bih prije svega da pokušam uspjeti u svojoj zemlji.“

Motivi mladih

Osnovni motiv, ukoliko bi odlučio da napusti zemlju, vezan je za neku ekonomsku satisfakciju, ističe Rade Nikolić. „A što se tiče generalno motiva mladih ljudi, mislim da je i sa ostalima slična situacija. Prije svega ljudi odlaze jer ovdje ne dobijaju pravu šansu. Mislim da su ljudi prije svega nezadovoljni trenutnim stanjem, finansijskom pozicijom; mladi se ne mogu osamostaliti, usavršavati i zbog toga odlaze na studije, na postdiplomske studije ili traže zaposlenje u inostranstvu.“

Visokoobrazovani kadrovi iz Srbije prvenstveno gravitiraju ka Velikoj Britaniji i prekookeanskim zemljama. Jedan od razloga je jezička barijera, jer se u srpskim školama mnogo više uči engleski, nego njemački jezik. Međutim, istraživanja koja su obavljena 1995. i 2005. godine pokazuju da je tu došlo do velikog preokreta, kaže profesor Grečić.

„1995. godine najveći broj je kao potencijalnu zemlju emigracije uzimao Kanadu, SAD ili Australiju. Dok su deset godina kasnije na prvom mjestu bile zemlje Evropske unije, i to više od jedne trećine ispitanika je kao potencijalnu zemlju navelo neku od zemalja EU.“

Selekcija se zaoštrava

Nakon 2000. godine značajno se promijenila i struktura radne snage koja odlazi, skreće pažnju profesor Grečić. Umjesto nekvalifikovane ili slabo kvalifikovane radne snage, sada šansu za odlazak sve više traže visokoobrazovani kadrovi, prije svega tehničkih nauka. Selekcija u tom stručnom pogledu se, dakle, zaoštrava, primjećuje Grečić.

Autori: Ivica Petrović / Dijana Roščić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić