1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

„U Evropi gladuje 43 miliona ljudi“

Iako je broj gladnih u svijetu u ovoj godini smanjen za 26 miliona, borba sa nastavlja. Jedna studija Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca kritikuje evropske reakcije na privrednu krizu.

Prosijačenje je sve češća pojava

Prosijačenje je sve češća pojava

Annita Underlin je direktor Evropske zone Međunarodne federacije Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca.

DW: Gospođo Enderlin, u vašoj studiji se kaže: “Dok drugi kontinenti uspješno smanjuju siromaštvo, Evropa svoje povećava“. Također kažete da će dugoročne konsekvence mjera štednje ostati i nakon oporavka privrede. Koje su to konsekvence?

Annitta Underlin: „Prije svega vidimo da siromašni postaju još siromašniji. Susrećemo se sa „novim siromasima“ koji se do sada nikada u svom životu nisu obratili Crvenom krstu i zatražili pomoć. Unutar „novih siromaha“ nas posebno brine sve veći broj mladih koji su bez posla. U nekim evropskim zemljama je i do 60 posto mladih bez posla. Također smo zabrinuti i za dugoročne posljedice u oblasti zdravstva i socijalne zaštite. Studija je pokazala da zemlje, koje u svojim budžetima u vrijeme krize nisu smanjivale izdatke za ova dva sektora, brže oporavljaju od krize. Brine nas što vlade za ove dvije oblasti planiraju sve manje novca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nam je također pokazala da se paralaleno sa vrhuncom krize povećao i broj samoubistava. Dugoročan efekat koji kriza ima na porodicu i djecu je također zabrinjavajući“.

Prosijak u Atini: Gladan sam

Prosijak u Atini: "Gladan sam"

DW: Kažete da je najlošiji efekat, uz direktne probleme, kao što je broj ljudi koji se Crvenom krstu obraća za pomoć, velika nesigurnost u tradicionalnoj srednjoj klasi.

Annitta Underlin: „U pojedinim zemljama se smanjuje srednja klasa. Srbija je naprimjer u dobrim vremenima uspjela izgraditi srednju klasu. Danas se taj sloj stanovništva smanjuje. Neki su čak i ispod granice siromaštva. Mađarska je također dosta pogođena krizom. Prema rezultatima istraživanja je dokazano da 80 posto srednje klase mjesečno troši svu svoju zaradu. To znači da ne mogu štedjeti kako bi kupiti novi frižider, ako se stari pokvari, ili djetetu platili ekskurziju. Primjetan je rast troškova života, ali novac kojeg ljudi imaju na raspolaganju jednostvo ih više ne pokriva„.

Na krizu nisu imune ni velike privredne sile

Annita Underlin

Annita Underlin

DW: Mnoge iznenađuje to, kako je navedeno u vašoj studiji, da ozbiljne posljedice krize ne osjećaju samo krizne zemlje na jugu Erope i Irska. Navodno su i uspješne evropske zemlje, kao što je Njemačka, pogođene krizom.

Annitta Underlin: „Ozbiljnije je nego što mislimo. U Njemačkoj se promijenila kompletna društvena struktura. Većina novih radnih mjesta u Njemačkoj je na ograničeno vrijeme. To znači da radnici imaju ograničene ugovore. Također do Crvenog krsta u Njemačkoj znamo da ljudi, koji se tamo obraćaju crvenom krstu, imaju mjesečna primanja. Međutim, ta primanja nisu dovoljna da plate mjesečne troškove, poput struje ili osnovnih životnih namirnica. Zato se radi preživljavanja obraćaju za pomoć Crvenom Krstu“.

DW: Povećanje lične nesigurnosti i smanjenje životnog standarda u Evropi mogli bi dovesti do socijalnih nemira i povećanja ekstremizma. Kada je po vašem mišljenju dostignuta tačka kada se može reći – više nema povratka?

Annitta Underlin: „Imamo dvije kategorije ljudi. Jedna kategorija su oni koji sjede kod kuće i koji se stide reći da nemaju sredstava za životne troškove. Jedan dio te grupe ljudi primjećujemo kada pogledamo sve veći broj samoubistava. Druga grupa ljudi su mlade osobe koje izlaze na ulice kako bi podigle svoj glas. "

Kriza se uvukla u svako životno područje - beskućnik u Mađarskoj

Kriza se uvukla u svako životno područje - beskućnik u Mađarskoj

"Ako 60 posto mladih za završenom školom i dalje nema posao, tada je jasno da će ta grupa ljudi biti sumnjičava. Zbog toga želimo podstaknuti vlade da poduzmu ozbiljne mjere. Inače ćemo osjećati dugoročne posljedice. 2009. godine smo proveli prvu studiju u vrijeme privredne krize. I tada smo ispitivanja proveli u istim zemljama kao i danas. Ako se osvrnemo unazad, vidimo da niko od nas nije vjerovao da će se kriza zadržati tako drugo. Mislili smo da će se brže završiti. 2009. godine niko od nas nije mogao zamisliti da će danas 3,5 miliona evropljana od Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca dobijati hranu. Mi nismo jedini koji dijelimo hranu. 43 miliona Evropljana dnevno nema dovoljno hrane. 18 miliona dobija pomoć koju finansira EU. Kriza se uvukla u svako životno podružje: u porodicu, društvo, vladu – u čitavu Evropu.

Autori: Nina Haase / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Željka Telišman