1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

U BiH o pitanju sigurnosti hrane vlada anarhija

U državama EU se vodi rasprava o tome da li na etiketama namirnica treba biti navedena još jedna oznaka koja bi kupcima dodatno olakšala prepoznavanje po zdravlje štetnih sastojaka. Kakvo je stanje o ovom pitanju u BiH?

Kolica u supermarketu u kojim se nalaze namirnice.

U zemljama EU se obraća pažnja na kvalitet namirnica.

Poremećaji želuca, trovanja, oboljenja štitne žlijezde - to su samo neke od posljedica konzumiranja namirnica sumnjivog kvaliteta. U Bosni i Hercegovini se ovakvi slučajevi gomilaju, no pravog rješenja za bolju kontrolu prehrambenih proizvoda još uvijek nema. Pošto u BiH zakoni tržišta i zakoni o hrani još nisu na nivou zakona Evropske unije, tržištem ove zemlje sasvim legalno kruže i namirnice kojima je, recimo, istekao rok trajanja, koje sadrže genetski modifikovane organizme ili dodatke štetne za zdravlje.

Dok države širom svijeta odavno upozoravaju na opasne aditive i zabranjuju njihovu prodaju, u BiH ni proizvodnja ni uvoz namirnica sa takvim dodacima nisu zabranjeni. Iako je proizvođačima država Evropske unije promet namirnicama s određenim aditivima zabranjen, neki od njih ipak nalaze način da se „riješe“ tih proizvoda. Jednostavno ih izvoze u zemlje u kojima trgovina namirnicama sa štetnim dodacima nije regulisana. U takve zemlje spada i BiH. Čak se sumnja da postoji posebna proizvodnja koja je isključivo namijenjena zemljama istočne Evrope.

Svi smo krivci

Dobro pazi šta kupuješ!

Dobro pazi šta kupuješ!

Gordana Bulić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača Tuzlanskog kantona, za ovakve okolnosti ne krivi strane proizvođače. „Naravno, mi za to ne možemo optužiti nikoga. Ne možemo optužiti poslovanje u više ili manje razvijenim zemljama nego što je Bosna i Hercegovina, ili bilo odakle da nam roba dođe, ako mi nismo donijeli zakone kojima ćemo se zaštititi. Znači, najveći krivci smo u svemu mi.“

Problem nije u tome što Bosni i Hercegovini nedostaju institucije koje bi se bavile sigurnošću hrane ili zaštitom potrošača. Naprotiv, ovakve institucije postoje kako na kantonalnom i entitetskom, tako i na državom nivou. Problem je u tome što institucijama prije svega nedostaje sredstava, ali i spremnosti vlade da ih podržava. Predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača Tuzlanskog kantona Gordana Bulić objašnjava:

„Bosna i Hercegovina je 2002. godine donijela zakon o zaštiti potrošača. Međutim, taj zakon nije baš doživio svoju implementaciju, jer ga vladajuće garniture nisu prepoznale kao nešto čime bi se trebalo baviti. Nevladin sektor nije imao skoro nikakve podrške da radi na tome.“

No, da bi zakon o zaštiti potrošača, kojem je podređen i zakon o hrani, uopšte mogao stupiti na snagu, potrebni su mu prije svega podzakonski akti, ističe predsjednik Saveza za zaštitu potrošača BiH Mesud Lakota.

„Zakon je donesen i usvojen je na državnom nivou. Nažalost, njegova implementacija nije odmakla od početka, iz prostog razloga što je trebalo uraditi dosta podzakonskih akata, kako bi zakon mogao da se primijeni, odnosno da se implementira u punom svjetlu.“

Susjedi brži od BiH

Bh. susjedi bar medijskom kampanjom upozoravaju građane na kvalitet namirnica.

Bh. susjedi bar medijskom kampanjom upozoravaju građane na kvalitet namirnica.

Dok vlasti Bosne i Hercegovine zaštitu potrošača i dalje smatraju sporednim problemom, susjedne države ostvaruju konkretne projekte koji građanima olakšavaju pristup informacijama o štetnosti pojedinih namirnica. U Hrvatskoj je pokrenuta internet stranica na kojoj korisnici mogu naći opširnije informacije o štetnim i bezopasnim aditivima. Savez udruženja potrošača u Sloveniji objavio je brošuru koja sadrži listu štetnih aditiva. U Udruženju potrošača BiH još ne postoji mogućnost da se objavi brošura slična slovenačkoj, jer mu jednostavno nedostaju financijska sredstva.

Potrošači se trenutno mogu zaštititi samo na taj način što sami moraju biti oprezniji. Gordana Bulić potrošačima prije svega savjetuje da obraćaju pažnju na etikete namirnica, te da kupuju namirnice onih proizvođača, bilo stranih ili domaćih, za koje znaju da su provjereni. Takvi postoje i u BiH. Zavod za zdravstvo kontroliše prehrambene proizvode, ali se to još uvijek ne radi u dovoljnoj mjeri.

Linkovi