1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

U BiH hrana skuplja nego u državama EU

Zbog neprekidnog rasta cijena nafte i drugih roba široke potrošnje mnogi u BiH ne mogu podmiriti osnovne životne potrebe. Socijalnih programa gotovo da i nema, a oko 18 posto građana je siromašno.

Hrana je skupa, a penzioneri su među najugroženijima

Hrana je skupa, a penzioneri su među najugroženijima

Prema podacima Agencije za statistiku BiH u prva četiri mjeseca ove godine došlo je do poskupljenja cijena prevoza, hrane, pića, restorana i hotela, kućanskih aparata, rekreacije i kulture. Na poskupljenje hrane uticao je rast cijena brašna, voća i povrća, dok je na poskupljenje prevoza uticao rast cijena benzina i dizelskog goriva. Cijene u aprilu 2008. godine u odnosu na april 2007. u prosjeku su više za 7,5%. Povećanje cijena u proteklom mjesecu još nije moguće utvrditi jer se radi o procesu koji, čini se, niko u ovoj državi ne može kontrolisati.

Povećanje cijena goriva u BiH među prvima su osjetili prevoznici, a potom i korisnici njihovih usluga. Na jednom sarajevskom taksi štandu, razgovarali smo sa ljudima čiji je posao direktno ugrožen poskupljenjem goriva. »Radi ovog poskupljenja, ne samo kod nas nego i u svijetu je velika kriza. Kod nas se to još više osjeti. Evo pogledajte, sad vožnja odavde do čaršije košta oko 12 ili 13 maraka. Ljudi rade za 400 maraka, toliku platu dobiju. Vjerujte, ja bih kao taksista sad otišao pješke do čaršije ali bih kupio koku, paradajza i krompira i imam ručak danas, a ako dadnem taksisti nemam ručak danas. To vam je to, kriza.« »Mogu vam reći da sve ono što zaradimo damo za naftu i trškove održavanja. Manje je posla zato što je platežna moć vrlo mala.«

Siromaštvo i neimaštima posvuda su prisutni

Siromaštvo i neimaštima posvuda su prisutni

Prema nezvaničnim podacima, u Bosni i Hercegovini skoro svaki sedmi stanovnik dnevno potroši manje od dvije KM za hranu, a oko milion stanovnika živi u rastućoj neizvjesnosti da prije ili kasnije može pasti u siromaštvo. Rast cijena roba široke potrošnje u BiH više nije vijest. Cijene se mijenjaju gotovo svakog dana. U namjeri da snimimo neke od kupaca otišli smo na jednu od sarajevskih pijaca. Da li zbog velikih vrućina ili cijena, pijaca je bila gotovo prazna. Ono malo ljudi što smo zatekli, pitali smo da li mogu podmiriti osnovne životne potrebe uz ovakav nekontrolisan rast cijena.

Građanka Sarajeva: »Treba samo uzeti štrik i vješati se«

»Teško bogami, teško sa naših 300 maraka penzije, ne znam šta da vam kažem. Sve su cijene otišle, a šta mi možemo? Ništa.« »Nemam ti šta reć, to ti sve vidiš. Svaki dan sve skuplje. Cijene rastu polako, neprimjetno.« »Treba samo uzeti štrik i vješati se. Ovi koji imaju velike plate oni neka ostanu da žive samo ne znam koga će više guliti ako se ovi sitni povješaju. Dok platim struju, vodu, telefon, šta mi ostaje za život? Ništa. Cijene svaki dan rastu, život opada jer čim nemaš jesti i piti, znači propadaš. Ne znam, da bog sačuva.« »Nikad platežna moć nije bila gora. Ljudi su bez para. Nikad teže nije bilo, naročito za penzionere. Cijene su otišle gore, niko ništa ne radi, samo dižu sebi plate, a narod nek umire. Ljudi kupe otpatke pa nose kući.«

Ni prodavači nisu zadovoljni. Posla gotovo i da nema. »Slabo. Ovdje u mene slabo, a ne znam tamo.« »Pa, onako. Nema kao što je bilo. Skuplja je roba i odmah je manje posla. Nemaju ljudi para. Mi pratimo nabavnu cijenu. Paradajz je 2,5, buranija 4, paprike 3, mrkva 2 banane 1,5, lik 2. Morali smo spustiti cijenu inače ne bi ništa prodali.« »Kakva država tako ima i posla.«

Kako do pune košare? Brojni građani BiH ovo pitanje si svakodnevno postavljaju?

Kako do pune košare? Brojni građani BiH ovo pitanje si svakodnevno postavljaju?

Do državnih službenika nije lako doći ako s njima želite razgovarati o suzbijanju nekontrolisanog rasta cijena. Zbog mnogostruko većih primanja rast cijena ih ne pogađa onoliko koliko obične ljude sa kojima smo razgovarali. Uoči novog vala poskupljenja, federalni ministar trgovine Desnica Radivojević je u jednom susretu s novinarima izjavio: »A što se tiče novih poskupljenja, ne bi trebalo da ih bude.« Ima situacija koje vlast ipak ne može predvidjeti. U pitanju je viša sila: »Globalno kad gledate potražnja hrane u svijetu je veoma velika. Kina, Indija, onda ove poplave tamo, čuli ste, suše, ne znam u Latinskoj Americi kako će se desiti.«

Desnica Radivojević: »Može se mnogo toga učiniti ali nema pameti.«

Kako ističe Radivojević, spas je u podsticaju domaće proizvodnje: »Treba ići brzo sa tim podsticajima i razvijati našu proizvodnju. Što više ulagati, to nam je spas.« Spasa nema bez državne strategije: »Najveći problem je što nemamo integrativnu strategiju na nivou BiH, znači Vijeće ministara da uradi svoj posao.« U Vijeću ministara, međutim, imaju preča posla. Kada nisu u ostavci, svađaju se oko toga ko će voditi državnu delegaciju u Brisel. A moglo bi se dosta toga učiniti, kaže ministar Radivojević: »Može mnogo, ali nema pameti.«

Tržište roba i usluga u BiH je jedno od najneuređenijih, ne samo u regionu već i u Evropi. Zbog monopola i raznih lobija prehrambeni artikli skuplji su u BiH nego u državama Evropske unije, kaže predsjednik Federalnog udruženja za zaštitu potrošača Mesud Lakota: »U 2008. godini ne možemo da dođemo do potrošačke korpe jer od januara mjeseca su svakodnevna pomijeranja cijena u maloprodaji za 3,5 ili 10 feninga, posebno kada je u pitanju ulje i brašno čije su cijene drastično povećane u odnosu na 2007. godinu.«

Ponekad se povoljna cijena hrane postiže samo uz visoku cijenu za okoliš i životinje koje se uzgajaju u lošim uslovima. Scena iz dokumentarnog filma We Feed the World Erwina Wagenhofera

Ponekad se povoljna cijena hrane postiže samo uz visoku cijenu za okoliš i životinje koje se uzgajaju u lošim uslovima. Scena iz dokumentarnog filma "We Feed the World" Erwina Wagenhofera

Lakota smatra da tržište BiH treba otvoriti prema tržištu Evropske unije odakle bi se prehrambeni proizvodi mogli uvesti po povoljnijim cijenama i plasirati na bh. tržište. »Još od prestanka rata određeni krugovi su preuzeli ne samo distribuciju nego i nabavku, uzeli su monopol u strateškim proizvodima kao štu su brašno, ulje, šečer, dakle artikli koji su u svakodnevnoj upotrebi. To su ljudi koji su bili involvirani ili su sada involvirani u vlasti i diktiraju cijene osnovnih životnih namirnica pa i energenata.«

Monopolisti uključeni u organe vlasti ne žele u EU

Država je koncipirana tako da nije u funkciji građana već glomaznog administrativnog aparata, dodaje Lakota: »Bruto nacionalni dohodak se troši tako što oko 67 posto ide na troškove administracije. Znamo da države članice EU mogu potrošiti samo do 35 posto bruto nacionalnog dohotka na administraciju. Zato moramo biti zabrinuti jer je javna potrošnja enormno velika. Ne ostaje prostora za socijalne fondove, osim onih minimalnih za penzionere.«

Građani u BiH na jednu potrošenu marku plaćaju oko 85 feninga poreza za pojedine artikle. Najčešće su to artikli široke potrošnje neophodni za preživljavanje, kaže Predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Mesud Lakota: »Otpori koji se svakodnevno javljaju od strane vlasti upravo su ti da njima praktično EU ne bi odgovarala iz prostog razloga što bi se tržište uredilo. Došlo bi do otvaranja bh. tržišta sa tržištima EU. Kada su u pitanju primanja u BiH onda smo mi negdje na dnu ljestvice ne samo u EU nego i šire, posebno kada su u pitanju socijalni programi. Pojedini proizvodi su kod nas skuplji 100 posto kao npr. ulje i brašno. To su osnovni proizvodi koji se najviše koriste u domaćinstvu.«

Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u međuvremenu je saopćila da će se visoke cijene hrane vjerovatno zadržati zbog rasta potražnje u zemljama u razvoju i porasta troškova proizvodnje. Do 2017. godine cijena mesa će porasti za 20 posto, pšenice za 60, a biljnog ulja za čak 80 posto.

Audio i video zapisi na tu temu