1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Twitterom protiv rasizma na sveučilištu

"Čudno ime, odakle ste?" Brojni studenti čuju ovakvo pitanje ako imaju ime koje zvuči neobično. Jedna skupina to želi promijeniti pa je pokrenula akciju na Twitteru #CampusRassismus.

"Hm... ja sam iz Kölna", odgovorila je jedna studentica koja nosi muslimansku maramu na glavi na pitanje odakle je i želi li nešto reći o "Islamskoj državi". Doživljaji koje korisnici Twittera dijele na hashtagu #CampusRassismus pokazuju postojanje rasizma koji je tih i suptilan. Upravo zbog toga pogođeni se osjećaju još bespomoćnijima. Njega se teško može dokazati, a on je ipak tu.

Na to žele ukazati pokretači akcije na Twitteru, studentske skupine "People of Colour" iz Mainza i Frankfurta. "Mi kao pogođeni studenti primijetili smo da imamo slična iskustva i da ona ne bivaju artikulirana", kaže Emine Aslan, suosnivačica studentske skupine u Mainzu u razgovoru za DW. "Ali, ona se tiču velikog dijela naše svakodnevice na sveučilištu. Ona su presudna za to hoćemo li biti uspješni na studiju, hoćemo li pisati svoje radnje o određenim temama ili ne, hoćemo li kasnije moći istraživati o nekim temama ili ne."

O rasizmu u svakodnevici pogođeni rijetko govore, kaže ova 25-godišnja studentica sociologije. "Protiv onoga što se rijetko artikulira teško se može boriti", kaže ona. Zato sudionici u online-kampanji koriste mnoštvo iskustava kako bi govorili složno i pokazali da se ne radi o osjećaju pojedinaca, nego o strukturnom problemu našega društva.

Sveučilište se smatra javnim prostorom u kojem ljudi koji razmišljaju razmjenjuju mudre misli. Ali, taj ideal se često ne ispunjava u ophođenju s ljudima druge vjere i druge boje kože. To pokazuju napisi stotina korisnika Twittera.

Emine Aslan

Emine Aslan

Prijeđena granica

Povodom pokretanja kampanje #CampusRassismus Emine Aslan priča i o vlastitim iskustvima s jednim profesorom sociologije kod kojega je pohađala seminar na temu odnosa među spolovima. Rasizam je "kad on s teme poligamije i nejednakosti spolova neizbježno dođe do islama i tvoje marame na glavi", kaže Aslan. Ili kad on u osobnom razgovoru u vezi s maramom na glavi kaže: "Zbog Vaše karijere u znanosti trebali biste o tomu razmisliti."

Situacije kao ova, pitanja ili primjedbe bez razmišljanja, određuju svakodnevnicu Emine Aslan. One dovode do toga "da ti se ljudi češće obraćaju i da imaš manje privatne sfere nego drugi studenti". Ili da tamnoputoj ženi jednostavno pipaju kosu. "Kad bi se dogodilo suprotno, to bi bilo prilično čudno."

Na radnom mjestu, u parku, u kafiću

Što je razlog da mnogima nedostaje senzibilnost u ophođenju s ljudima koji su neznatno drukčiji? Emine Aslan smatra da u Njemačkoj nedostaje potrebna svijest o rasizmu u svakodnevici. "Ako govorimo o rasizmu odgovornost i problematika se rado prebacuje na desni dio društva." Problem se traži u ekstremima. A pritom se zaboravlja da rasizma ima svuda - na radnom mjestu, u parku, u kafiću, u trgovini i u školi.

Sveučilište tu nije nikakva iznimka, kaže Emine Aslan. "Sveučilište je dio društva. Tu su različiti ljudi i docenti koji imaju različite poglede i perspektive." Kao studentica sociologije ona zna da ljudi koji nisu suočeni s određenim načinom života to manje i uočavaju. To dovodi do toga da studenti na seminarima često vode uzaludne bitke i da njihova iskustva bivaju banalizirana, kaže Aslan.

Što ću u uredu za strane studente?

Da se njezine probleme ne uzima ozbiljno Emine Aslan vidi i po tomu što na sveučilištu nema neovisnog povjerenika za osobe koje su pogođene rasizmom, kao što imaju povjerenici za žene, za hendikepirane osobe, za homoseksualce i lezbijke. "Ako se tu tematiku spomene često se nažalost događa da čovjek nailazi na nerazumijevanje i da ga se šalje u međunarodni ured ili ured za strane studente. A tu je pitanje, zašto bi za neku osobu koja je rođena u Njemačkoj trebao biti mjerodavan ured za strance?"

Za nju je zato jasno: kampanja #CampusRassismus može biti samo prvi korak. Sljedeći korak mora biti vođenje rasprave "offline", kako bi se "studenti koji su pogođeni rasizmom mogli uključiti u raspravu, prije svega na sveučilištu, i tražiti drukčiju zastupljenost". Kako jednoga dana ne bi ništa bilo nedorečeno kad netko kaže da je iz Kölna.

Preporuka redakcije