1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tvrđava Evropa i nehumano zatvaranje od izbjeglica

Zastrašiti, protjerati, odvratiti pogled. Broj izbjeglica koje dolaze u EU će biti drastično smanjen. Cilj je postignut, slaviti će većina političara. Ako EU već problem prebacuje drugima, onda treba stati iza toga.

Tvđava Evropa je podignuta. Od ponoći će izbjeglice koje dolaze u Grčku biti, nakon pravno upitnog procesa, po ubrzanom postupku vraćene u Tursku. Turska će preko noći biti podignuta na nivo sigurne treće zemlje što do sada nije bilo zamislivo. Sa taktikom zastrašivanja i ograđivanja Europska unija eklatantno krši duh i slovo Konvencije o izbjeglicama Ujedinjenih naroda i mnogo citirane europske vrijednosti. Ako plan uspije broj izbjeglica i migranata koji dolaze preko Egejskog mora bi trebao pasti na nulu. S obzirom na to da je kopnena granica EU prema Turskoj već godinama zatvorena za izbjeglice i migrante bit će de facto nemoguće ovom rutom uopće još stići do EU. Pravo na azila ostaje samo na papiru. Više nema mogućnosti da zahtjev za izdavanjem azila bude podnesen.

Zagovornici mentaliteta tvrđave su se proteklih mjeseci nemilosrdno izborili za ono što oni žele. Angela Merkel, njemačka kancelarka, ih je slijedila u radikalnom zaokretu njene izbjegličke politike. EU je jedinstvena samo u odbrani od izbjeglica, ali ne i kada je riječ o njihovom prijemu i raspodjeli. To je pravo "europsko rješenje" koje je Merkel postigla. Zbog toga jer je EU sama bila nesposobna da riješi krizu morao je biti postignut sumnjivi dogovor sa Turskom. Sudbina izbjeglica i migranata je posljednje što je ovdje bitno. Njemačka kancelarka i njene europske kolege bi trebali prestati sa uljepšavanjem njihove hladne kalkulacije. To je čisto licemjerje.

Riegert Bernd

Bernd Riegert

Ostaje posljednja, još opasnija ruta

Legalnih puteva za dolazak izbjeglica i onih koji traže azil u EU svakako nije bilo i nema. Posljednji "neregularani" put sada je opasna ruta preko sjeverne Afrika do Italije. Ona je posljednje godine izgubila ponešto na značaju. Unatoč svim pokušajima mornaričkih misija EU da onemoguće bijeg iz Libije samo je tokom prošlog mjeseca ovim putem u Italiju stiglo skoro 10 000 ljudi. Samo zbog toga bi stratezi EU rado proglasili Libiju sigurnom trećom zemljom kako bi etablirali model "vraćanja natrag" po uzoru na model Turske. Ipak to trenutno pada u vodu jer je Libija zemlja koja nema jednu vladu sa kojom bi se moglo pregovarati. Kada je Libija bila pod vlašću diktatora Gadafija to je, gledano iz ugla gospodara tvrđave EU, bilo mnogo bolje.

Gadafi je, kao protuuslugu za novac EU, internirao izbjeglice i spriječio dolazak preko Sredozemlja. Usput rečeno ovaj perfidni model Španjolska prakticira sa Marokom, Zapadnom Saharom i Senegalom godinama. Izbjeglice i migranti iz sjeverne Afrike, koje sakupi zajednička obalna straža, bivaju odmah vraćeni na sjeverenoafričku obalu. Samo nekoliko stotina godišnje trenutno uspijeva ovim putem stići do Španjolske. Bugarska bi se također mogla jednom povinovati i izbjeglice koje možda sada direktno preko Crnog mora dolaze u Tursku također vratiti natrag.

Od ponoći je vanjska granica EU na jugoistoku dakle osigurana. Priliv izbjeglica će biti radikalno smanjen. Direktni prijem izbjeglica iz Turske u EU biti će reguliran gornjom granicom koja iznosi 72 000. Time su svi zahtjevi trvdolinijaša u EU, u bavarskom CSU i u zemljama i susjedima Balkanske rute ispunjeni. EU se više ne mora prepirati oko raspodjele izbjeglica. Problem će biti prebačen Turskoj i ostalim sirijskim susjedima. Riječe je o političkom uspjehu, koji je međutim bijedan i moralno upitan. Sada bi i Angela Merkel trebala biti iskrena i prestati praviti selfije sa izbjeglicama, već fotografije na kojima Angela, kao kćer upravnika tvrđave, snažno podiže pokretni most na ulazu u tvrđavu Evropa.

Kako će sada izbjeglice vraćene u Tursku zaista proći to u EU vjerojatno ne žele tačno znati. Grancije, koje je dala Turska, su vrlo neodređene. To se također ne može tačno saznati jer je sloboda štampe u Turskoj ograničena. Kritični mediji su ugnjetavani. Dopisnici iz Njemačke su već morali napustiti ovu zemlju koja je inače kandidat za prijem u EU. Malo je vjerojatno da će mnogo toga kritičkog o efektima dogovora EU-Turska izaći na vidjelo.

Preporuka redakcije