1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Tvrđava Europa: Migraciona politika u krizi

Cilj EU nije prijem većeg broja izbjeglica, nego bolja zaštita granica. Solidarnost unutar Unije brzo dolazi do vlastitih granica.

default

Žica na granici sa Mađarskom

Europa je tvrđava, tamo gdje tvrđava ima rupe, tamo će biti manje ili više djelotvorno zatvorena. To organizacije za zaštitu izbjeglica i brojni ljudi dobre volje u EU mogu kritizirati, ali ministri unutarnjih poslova Unije, koji se redovno bave ilegalnim migracijama, odavno, u najmanju ruku suzdržano, kažu: Velika većina građana u 28 zemalja članica je protiv još većeg broja migranata i izbjeglica.

S obzirom na dalji rast broja migranata koji preko mora žele doći na Lampeduzu ili željeznicom za Rosenheim ili kroz Europski tunel u Calaisu, on ne može objasniti svojim glasačima da EU ne uspijeva spriječiti ilegalno useljavanje, rekao je jedan ministar koji nije želio biti imenovan. Tu u najkraćim crtama opisuje raspoloženje kada je riječ o ovoj temi, bez obzira da li ono odgovara činjenicama ili ne. Zbog toga se upravo ministri unutarnjih poslova EU i nadležni povjerenik ne trude olakšati ilegalno useljavanje u Europu, već se koncentriraju na bolju graničnu zaštitu, odbranu od ilegalnog ulaska u zemlju bilo vodenim, bilo kopnenim putem, a prije svega u zračnim lukama. Utvrda Europa se nadograđuje. I to već skoro 20 godina.

Dogradnja utvrde napreduje

Nakon ukidanja pasoških kontrola na granicama između zemalja EU, većina zemalja je logično postepeno pojačavala vanjske granice. To se u nekim slučajevima dešavalo vidljivim žicama na granici, poput Španjolske, Grčke, Bugarske ili odnedavno Mađarske. No to se prije svega dešava zahvaljujući zajedničkom elektronskom nadzoru granica, kontroli ulaska i izlaska iz zemlje, registriranju svih putnika sa vizama i službenom obradom svih podnositelja zahtjeva za azil. EU je u protekle dvije godine uspostavila dvije nove službe, Agenciju za zaštitu granica Frontex, sa sjedištem u Varšavi i Službu za azil EASO na Malti.

Mazedonien Gevgelija Bahnhof Flüchtlinge

Izbjeglice u makedonskoj Đevđeliji

U velikim bazama podataka o onima koji ulaze i izlaze iz određene zemlje bivaju prikupljeni su otisci prstiju i biometrijski podaci o vlasnicima viza i podnositeljima zahtjeva za azil i sve više i više su usklađene sa drugim bazama podataka o počiniteljima krivičnih djela ili osumnjičenima za terorizam. Više istodobnih zahtjeva za azil, lažirani pasoši ili vize tako bivaju lako razotkriveni. Graničari se obrazuju na europskom nivou, dobijaju infracrvene video-kamere i pristup satelitskim snimcima. I to je dio željenog mentaliteta tvrđave.

Nemiri unutar dvorca

Još uvijek sistemi nisu potpuno funkcionalni. Neke države potkopavaju predviđeni način djelovanja. Grčka, Italija ili Mađarska su primjeri koji ne žele ili nisu u stanju da obuhvate ilegalne migrante i uredno registriraju podnositelje zahtjeva za azil. Umjesto toga migranti iz južnih zemalja, u koje stižu, putuju dalje ka Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji ili Švedskoj. To vodi do nemira unutar tvrđave jer time enormno raste broj migranata i izbjeglica u Njemačkoj, kako se stalno žali njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere.

Reakcije su jasne: Brojne države, koje u međuvremenu primaju veliki broj izbjeglica, žele promijeniti pravila. Umjesto kao što su do sada obavezu prema izbjeglicama imale države u koje ljudi stižu, sistem o kvotama i raspodjeli bi se trebao pobrinuti za to da svih 28 zemalja-članica prime pravedan udio izbjeglica koje dolaze iz ekonomskih ili ratnih razloga. Dosadašnji sistem, koji nosi ime irskog grada Dublina, trebao bi biti promijenjen nečim novim. "Dublinska pravila" su donesena prije 25 godina kako bi se ostvarila sigurnost tvrđave Europa na njenim vanjskim granicama. Sve se odvija na osnovu njemačkog koncepta "sigurne treće države" na osnovu kojeg se ne mora primati podnositelje zahtjeva za azil.

Ipak broj migranata u Sredozemlju je u međuvremenu toliko veliki da se sistem suočava sa prijetnjom da kolabrira. EU je u proteklih 20 godina pokušala također da osiguranje granica na vanjskim pozicijama prebaci na tzv. tranzitne države.

Sa Libijom je postojao ugovor da se izbjeglička ruta iz Afrike iz ugla Europljana gledano uspješno prekine. Od kada je uklonjen libijski diktator Muamer al-Gadafi, koji je za svoje zasluge znatno kasirao, to je istorija jer sistem više ne funkcionira. Ali još uvijek polazi za rukom da se u nekim slučajevima, poput primjerice Maroka, ranije jako opterećena Španjolska toga oslobodi.

Sa Turskom, preko koje u međuvremenu prolazi glavna ruta za migrante, se godinama pregovara ali za sada bez vidnog napretka. Zbog toga su Grčka i Bugarska postavile žicu kako bi se zatvorile granice prema Turskoj. Efekat je naravno taj da migranti sada pojačano pokušavaju umjesto preko zemlje doći u Grčku preko mora. Brojni također u Istanbulu uzimaju avion u pravcu EU.

Istraživači migracija, kao i visoki komesarijat Ujedinjenih naroda upozoravaju na to da izgradnja tvrđave neće smanjiti kretanje migranata, već da će ih samo preusmjeriti. To je odavno prepoznala i EU. U njenoj godišnjoj "analizi rizika" Agencija za zaštitu granica Frontex sama piše da će se broj ljudi koji narednih godina žele doći u Europu dodatno povećati. Razlozi bijega, primjerice kao rat u Siriji, diktatura u Eriteriji ili siromaštvo u brojnim dijelovima Afrike, nepostojanje perspektive na Kosovu, će prema izvještaju Frontexa za sada ostati.

Die Flüchtlings-Krise an der Serbisch-Ungarischen Grenze

Evropa se sve više ograđuje

Ove prognoze su ministri unutarnjih poslova EU stalno igrnorirali. Oni su se koncentrirali na dogradnju tvrđave, ali se nisu pripremili na prijem sve većeg broja ljudi. Drugačije se ne mogu objasniti okolnosti u Calaisu ili na Kosu ili šatorska naselja za izbjeglice u njemačkim gradovima. Sada je vrijeme da se unutar tvrđave počne brinuti za sve više onih koji dolaze.

Ponovo uspostavljanje malih tvrđava i međusobnih granica?

A budućnost? Useljenička politika, dodjela azila i prijem izbjeglica ostaju i dalje u suverenoj kompetenciji država članica. Svako će paziti na to da primi što je manje izbjeglica. Razlika između država će biti još veća. Tonovi koji su neprijateljski prema migrantima u Danskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Mađarskoj i na drugim mjestima biti će oštriji, što pritisak bude veći. Napadi na izbjegličke smještaje u Njemačkoj su loši, ali s obzirom na cijelu situaciju nisu iznenađenje.

Ugrožena tvrđava bi mogla prema unutra reagirati konfliktima među državama članicama. Pokušaja za to je bilo i ima već. Danska je prije nekoliko godina pokušala svoju granicu prema Njemačkoj ponovo više i vidljivije kontrolirati. Francuska je u jednom trenutku bila zatvorila svoju granicu ka Italiji. Velika Britanija prebacuje Francuskoj da nedovoljno štiti pristup ka Europskom tunelu u Calaisu. Italija optužuje istočnoeuropske članice EU da imaju nedostatak solidarnosti jer primaju relativno malo migranata.

Ako se pritisak u budućnosti poveća moglo bi svakako doći do toga da se države ponovo podsjete na svoj suverenitet na granicama i da ponovo budu željele čuvati svoju vlastitu tvrđavu. Sloboda kretanja bez kontrole ljudi u državama tzv. Šengen zone mogla bi doći u opasnost. To je upozorio i njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere. Hoće li pitanje migracije, bez obzira na sve socijalne probleme, postati politički eksploziv za EU?