1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Tursko takmičenje u pobožnosti

Religija ima centralnu ulogu tokom predizborne kampanje prije prvih direktnih predsjedničkih izbora u Turskoj. Dva glavne rivala u borbi za najvišu javnu funkciju, bore se za glasove ističući svoju pobožnost.

default

Zabranu smijeha za žene je zatražio turski vicepremijer

Kampanja pred izbore u Turskoj 10. avgusta pomjera do sada viđene granice populizma. Ovih dana se za senzacije stara potpredsjednik vlade Bulent Arinč. On se najprije žalio se na pad morala u Turskoj i kao lijek protiv toga savjetovao islamske vrline – u koje između ostalog spada i to da se žene u javnosti ponašaju smjerno i da se ne smijeju glasno. Vladini protivnici su potom u istočnoj Turskoj organizovali javnu demonstraciju smijeha. To nije omelo Arinča: nastavio je sa moralnim pridikama o tome da sve više turskih žena same, bez kontrole, idu na ljetovanje i igraju oko šipke.

Erdogan

Erdogan je jedan od kandidata za predsjednika

Pobožni birači

Kao veliki favorit na izborima, premijer Redžep Tajip Erdogan je već početkom jula, na zvaničnom početku svoje predsjedničke kampanje, pokazao u kojem pravcu ide: svoj prvi govor kao kandidat vladajuće stranke AKP počeo je prizivanjem Boga i završio ga citatom iz Kurana.

Erdogan i AKP se već više od decenije oslanjaju na vjernost konzervativnih i religioznih Turaka – što je u većini slučajeva ista grupa. Tokom predsjedničke kampanje, Erdogan je islamske teme isticao više nego inače, a razlog za to iznosi istraživač javnog mnjenja Murat Gezici: „Više od dvije trećine turskih birača sebe opisuje kao pobožne muslimane.“ Još jednom važnom segmentu birača Erdogan se obraća sa akcentom na islamsku pobožnost – ženama. Prema Geziciju, žene u Turskoj su u prosjeku pobožnije od muškaraca: „A čak 64 odsto birača AKP su žene. Prema ovim kriterijumima, Erdogan je idealan kandidat.“

Opozicija pristaje na igru

Trend su prepoznale i dvije glavne opozicione stranke, sekularna Republikanska narodna stranka i Partija nacionalnog pokreta. Njihov zajednički kandidat i protukandidat premijeru je Ekmeledin Ihsanoglu, bivši generalni sekretar Svjetske islamske organizacije. „To otežava Erdoganu da ga, poput drugih predstavnika opozicije, napadne kao bezbožnog sekularistu“, kaže Gezici.

Generalsekretär OIC Ekmaleddin Ihsanoglu

Ekmaleddin Ihsanoglu je Erdoganov protukandidat na predsjedničkim izborima



Međutim, ovi islamski plusevi Ihsanoglua su minusi kod sekularnih birača. „Ihsanoglu je laka kategorija“, kaže politikolog Sahin Alpaj. „On čak može da spriječi neke sekularne birače da izađu na birališta, i mogao bi dodatno da ohrabri Erdogana.“ Sudeći po anketama, Erdogan ima više od 50 odsto podrške, a Ihsanoglu oko 40 odsto.

Koliko je religija važna u predizbornoj kampanji, takođe ilustruje taktika trećeg predsjedničkog kandidata, kurdskog političara Selahatina Demirtasa. Umjesto da se sa Erdoganom i Ihsanogluom takmiči u pobožnosti, on se intenzivno trudi da pridobije nereligiozne birače, koji se ne osjećaju predstavljenim kandidatima glavnih partija. Tako Demirtas poziva na ukidanje obaveznog prisustva časovima vjeronauke u državnim školama. Po anketama, Demirtas dobija između šest i osam odsto glasova.

Demirtas je obezbijedio podršku dijela alavita, islamske manjine od 20 miliona ljudi, koja se osjeća diskriminisanom od strane sunitske većine u Turskoj. Tradicionalno, alaviti čine izbornu bazu Republikanske narodne stranke, ali mnogi se sada distanciraju od pobožnog sunitskog Ihsanoglua. A Erdogan sa alavitima stoji još gore: Jedno od najvažnijih udruženja alavita, nedavno je premijeru otkazalo već dogovoreni sastanak.