Turska uskoro u Iraku?

Ova tama naći će se zasigurno na dnevnom redu i u Washingtonu, gdje se u službenoj posjeti nalazi turski ministar vanjskih poslova Gül.

Kada se ovih dana stalno iznova govori o mogućoj vojnoj akciji turske vojske na području sjevernog Iraka, jedno je potrebno imati u vidu: mi se nalazimo u izbornoj godfini u Turskoj, i brojni političari svjesno pojačavaju svoju nacionalističku retoriku. I mimo toga, međutim, u Turskoj se sa velikom pažnjom prati razvoj situacije u susjednom Iraku. To stalno iznova naglašava i premijer Erdogan:

”350 kilometara zajedničke granice, jednako kao i historijske, kulturne i porodične veze – sve to treba njegovati u duhu solidarnosti, i sada nije moguće sve što se u zemlji zbiva gledati samo kao nezainteresirani promatrač.”

Najveću brigu izaziva grad Kirkuk na sjeveru Iraka. Tu zu Kurde i Arape žive i brojni Turkmeni, a Ankara se vidi kao njihov zaštitnik. Osim toga je Turska zabrinuta i zbog simboličnog značaja tog grada: Kurdi ga žele pripojiti području kojim upravljaju, što bi znatno povećalo šanse za stvaranje nezavisnog Kurdistana. Na kraju krajeva u okolici Kirkuka se nalaze velike rezerve nafte. Novac dobijen od eksploatacije mogao bi osiguravati financijski opstanak eventualne nezavisne kurdske države. A upravo to Ankara ne želi prihvatiti ni po koju cijenu – uključujući i vojnu opciju. Po procjeni Ankare, to bi samo pojačalo težnje ka nezavisnosti među Kurdima u Turskoj, uključujući i jačanje separatističke PKK. To je, kako kaže Erdogan, druga velika turska briga:

” U godinama kada je više od 500 000 Kurda nakon potresa potražilo utočište ujužnoj Anatoliji, mi smo pomogli koliko smo mogli. Ali prisustvo PKK na sjeveru Iraka nije povezano sa njihovim dobrim namjerama, i zbog toga mi to ne možemo pasivno gledati .”

Zbog toga se u Ankari već mjesecima govori o potrebi udara na kampove PKK na planini Kandil na sjeveru Iraka, budući da su sljedbenici Abdullaha Öcalana proglasili prekid vatre okončanim te ponovo započeli sa napadima.

Turska je od SAD, koji su okupaciona snaga na sjeveru Iraka, tražila dopuštenje za vojne akcije, ali dosada Washington nije dao zeleno svjetlo. Neke političare to je navelo na riskantnu tezu kako bi eventualno moguće bilo intervenirati i bez američke dozvole. Vrlo je, međutim, upitno kakve bi to posljedice imalo.