Turska strahuje od "kosovskog scenarija"

U najžešćem napadu Radničke partije Kurdistana (PKK) u posljednjih nekoliko godina, u srijedu ujutru (19.10.), na granici sa Irakom, kurdski teroristi otvorili su vatru iz automatskog oružja i ubili najmanje 26 turskih vojnika i policajaca.

Većina vojnika je ubijena dok su spavali, 22 je ranjeno. Turska vojska odgovorila je vazdušnim napadima na uporišta Kurda u sjevernom Iraku. Da li krvavi događaji znače napuštanje takozvane „politke otvorenosti“ turske vlade prema Kurdima? Politički analitičar Čemal Karakaš iz hesenske „Zadužbine za istraživanje mira i konflikta“ upozorava da bi novonastali sukob između kurdske organizacije PKK i turske vlade mogao da bude vjetar u leđa turskim nacionalistima, protivnicima daljih liberalizacija i dijaloga sa Kurdima.

„Ne smije se zaboraviti da je najjači duhovni pokret u Turskoj – turski nacionalizam i svako pitanje vezano za veća manjinska prava, bilo da se sada radi o Kurdima ili hrišćanskoj manjini uvijek je vezano za tu dogmu, za taj nacionalni osećaj i odmah refleksno podstiče širenje straha od teritorijalne podjele Turske.“

Kurdi ne žele svoju državu, već...

Ali kada je o turskim Kurdima riječ, Karakaš smatra da većina njih koji žive u Turskoj zapravo ne želi svoju državu, već prije autonomiju, kakvu recimo u Italiji ima Južni Tirol. Tome se međutim Turska protivi ističe Karakaš:

„Protivargument na turskoj strani je uvijek podsjećanje na Kosovo. Obično kažu, pa da i tamo je prvo bila samo autonomija pa se vidjelo da dodatnim napadima Kosovo može i da se otcijepi od Srbije i to su za Turke uvijek horor scenariji i smatra se da bi autonomija u stvari bila prvi korak u narušavanju teritorijalnog integriteta zemlje i stvaranju nezavisne države. Ja lično mislim da su ti strahovi preuveličani.“

Postavlja se i pitanje da li će i na koji način najnoviji sukob sa Kurdima uticati na odnos Turske i Evropske unije. Politikolog Čemal Karakaš kaže:

„Treba se nadati da će Evropska komisija ili Evropska unija pokušati da smire konflikt, ali turska strana može da kaže: šta hoćete vi iz Brisela, ne želite nas kao članicu Evropske unije, a miješate se u našu unutrašnju politiku. To je onda vrlo delikatno pitanje.“

Autor: Boris Rabrenović

Odg. urednica: Zorica Ilić