1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Turska satjerana uza zid

U Turskoj sve ukazuje na to da unutarpolitičkom polju dolaze burna vremena. Za to je odgovoran predsjednik Recep Tayyip Erdogan zbog svoje nerazboritosti, smatra Bahaeddin Güngör.

Vremenski intervali između zabrinjavajućih vijesti iz Turske su sve kraći. Skoro da ne prođe dan bez izvještaja o bombaškom napadu, naoružanoj pljački ili sukobu policije i demonstranata. Policija, nedavno ojačana novim zakonom o sigurnosti, skoro da djeluje samostalno. Dva mjeseca prije parlamentarnih izbora koji se održavaju 7. juna se Turska privrednopolitički oprostila od dosadašnje uloge primjernog učenika u Evropi. Dramatični pad izvoza je zabrinjavajući signal za uzbunu u privredi. Partija pravde i razvoja (AKP) koja od 2002. godine neprikosnoveno ima apsolutnu većinu, nalazi se pred enormnim unutrašnjim raskolom.

Turska, koja je do prije nekoliko godina bila ponosna na svoje zavidne stope privrednog rasta ,sada je satjerana uza zid. Onaj ko se usudi kritikovati Erdogana, kao što je slučaj sa nekoliko stotina novinara, u najboljem slučaju ostane bez posla. Druge ili uhapsi policija, ili završe na optuženičkoj klupi ili zatvoru. Kada je riječ o slobodi štampe i mišljenja, Turska se u međunarodnom poređenju u međuvremenu nalazi na sramnim posljednjim mjestima u krugu zemalja u kojim vladaju strašne diktature.

Erdoganov san o predsjedničkoj moći

Svaki pokušaj da se Erdogan podsjeti na njegovu, ustavom zagarantovanu neutralnost, on tvrdoglavo odbija. Umjesto toga i dalje djeluje kao premijer i za pluralističko-demokratski temeljni sistem se sa opozicijom upušta u destruktivno verbalne sukobe.Njegov nasljednik, Ahmet Davutoglu, nema nikakve šanse da se dokaže kao premijer.

Bahaeddin Güngör

Bahaeddin Güngör

Kao prvi predsjednik države kojeg je direktno izabrao narod, Erdogan sanja da njegova AKP u parlamentu od 550 ima 400 mjesta. Sa potrebnom većinom koja je potrebna da bi promijenio ustav, Erdogan u Turskoj želi uvesti predsjednički sistem po uzoru na Francusku ili SAD. Ukoliko Erdogan ne postigne taj cilj, on će razmisliti o referendumu i tako rizikovati konačno izbijanje napetosti sa neizvjesnim i opasnim posljedicama za unutrašnji mir.

Krhki mir

Koliko je inače mir krhak najbolje pokazuje Erdoganovo taktiziranje u politici prema Kurdima. Ponuda o miru Abdullaha Öcalana, predsjednika zabranjene PKK, koji se od 1999. godine nalazi u zatvoru, i dalje visi u zraku. Unutar AKP-a su se stvorile dvije struje koje su za i protiv mirovnog kursa. Osim toga, Erdogan je negirao svoju raniju izjavu u kojoj je govorio o egzistenciji kurdskog problema u Turskoj što je dolilo ulje na vatru.

Turska je od svog osnivanja i početka višepartijskog sistema prije 65. godine više puta gorko iskusila koliko je teško održati mirni društveni poredak koji se isključivo temelji na uništenju političkog protivnika. Za to su potrebni hrabrost i spremnost na rizik. Pošto je u posljednjih šest decenija samo mali broj političara bio u tom stanju, Turska je doživjela nekoliko prekida demokratije i teško se od toga oporavljala. Erdogan bi mogao uštediti Turskoj grubi pad njenog demokratskog temeljnog uređenja. Umjesto tvrdokornog stava Erdogan mora pokazati spremnost na kompromise. Samo on sam Turskoj može omogućiti pozitivne promjene.

Preporuka redakcije