1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Turska kafa i građani Orijenta

List „Neue Zürcher Zeitung“ (NZZ) se u subotnjem izdanju (07.05.) osvrće na „arapsko proljeće“ te s tim u vezi i na naslijeđa koja potiču još iz perioda Osmanlijskog carstva. „NZZ“, pored ostalog, piše i o BiH.

default

Pod bizarnim naslovom „Turska kafa i građani Orijenta“, „Neue Zürcher Zeiting“ navodi da preobražaj tamošnjeg stanovništa u punoljetnje građane zahtijeva također i oslobađanje od religioznih i etničkih okova:

„Oni koji piju kafu, svejedno da li u Bejrutu, Beogradu, Kairu, Dubaiju ili Sarajevu, znaju da se pravi užitak može iskusiti konzumiranjem turske kafe. Ta vrsta kafe se pije iz „fildžana“, mada „Latte macchiato“ i „Espresso“ nisu više tako strani u onim područjima do kojih je nekada dopiralo bivše Osmanlijsko carstvo. No, turska kafa podsjeća na vremena kada su tamošnji stanovnici između Bosne i Hercegovine i Perzijskog zaljeva dijelili jedan te isti status. Uskoro će se napuniti stotinu godina od kada je to carstvo propalo. Međutim, njegovo naslijeđe još uvijek nisu izčezlo.

Najnoviji protestni pokreti u arapaskom svijetu su odraz nastojanja da se pokrenu procesi demokratizacije. Sudionici protesta traže tranasparentnost u državi, jednake šanse u oblikovanju ekonomije, funkcionalne infrastrukture i prije svega poštivanje ljudskog dostojanstva u jednoj naciji u kojoj više neće biti religioznih i etničkih ograničenja.

Rikverc u Bosni i Hercegovini

Ivica Osim

Legenda fudbala Ivica Osim u posjeti Miloradu Dodiku

Put od osmanlijskih podanika do slobodnih građana za stanovnike Bosne i Hercegovine protiče veoma mukotrpno. Tamo se preklapaju religiozno i etnički naseljena područja (katoličkih) Hrvata, (pravoslavih) Srba i (muslimanskih) Bošnjaka. Rezultat su bila etnička čišćenja, zbog kojih je u ratu do kojeg je došlo prije 20 godina u bivšoj Jugoslaviji, najviše žrtava bilo u Bosni i Hercegovini. Od tada pod američkim vodstvom iznuđeni mirovni sporazum u toj zemlji služi kao ustav. U iskrenim nastojanjima da zadovolji zahtijevima tri narodne grupe (koje se nazivaju nacijama), formirana je država monstrum, koja finansijski ne funkcionira i kojoj nedostaje svaka vrsta efikasnosti. Nakon 16 godina mira, u BiH se malo toga može vidjeti po pitanju nacionalne države, što se očitovalo i nedavno kada je Svjetska fudbalska asocijacija morala suspendirati članstvo te balkanske zemlje u svom savezu. Državljanin BiH može biti samo onaj ko se po etnički zasnovanom pravilu deklarira kao Hrvat, Bošnjak i Srbin. Za vrijeme Titove vladavine bilo je moguće podnijeti zahtijev za jugoslovenskim državljanstvom. Međutim, danas nije primjereno biti Bosanac i Hercegovac. Zbog toga nije ni čudo da je sazrijevanje BiH na putu ka članstvu u Evropskoj uniji tako daleko. Bruxelles nije kao Istanbul. On očekuje slobodne građane, a ne podanike jednog etnički i religiozno zasnovanog uređenja“, piše pored ostalog list „Neue Zürcher Zeitung“.

Operacija Geronimo

Indianerhäuptling Geronimo

Poglavica plemena Apači Geronimo

Njemački list „Süddeutsche Zeitung“ piše o protestima Indijanaca zbog toga što je vojna operacija američkih komandosa u lovu na Osamu Bin Ladena nazvana po imenu poglavice plemena „Apači“ – „Geronimo“. Iako Bijela kuća tvrdi da je naziv „Geronimo“ korišten samo kao šifrovano ime akcije hvatanja vođe Al-Kaide, a ne za Osamu Bin Ladena, Indijanci su protestirali istakavši da je to još jedan „pokušaj da se starosjedioci Amerike žigošu kao teroristi“. „Süddeutsche Zeitung“ o tome, pored ostalog, piše:

„Američka i vojska Meksika su lovili Geronima, koji je više puta bježao iz jednog rezervata i tom prilikom predvodio nekoliko desetina svojih pristalica u gerilskim ratovima protiv 5.000 vojnika u Sierra Madreu. 1886. Geronimo se predao. 23 godine kasnije, umro je u jednom rezervatu od upale pluća i pokopan je u Fort Stillu u Oklahomi, gdje počinje drugi dio njegove legende. Naime, prema pojedinim izvorima, niko drugi nego djed bivšeg američkog predsjednika Georga W. Busha je naredio 1918. da se iskopa Geronimov grob. Posmrtne ostatke poglavice su navodno tada studenti Univerziteta Yale postavili u njegov vlastiti muzej. No, do danas je taj slučaj ostao zagonetan. U augustu prošle godine propao je novi pokušaj američkih Indijanaca da pred jednim sudom podignu optužnicu. Nije ni čudo da je Geronimo, koji je kao živ smatran herojem, a kao mrtav postao misterija, ušao kao jedan od najpoznatijih prastanovnika Amerike u kulturnu istoriju te zemlje. O njemu su snimljeni brojni filmovi. No, danas, 112 godina nakon svoje smrti, Geronimo iznova piše istoriju, ali ovaj put ne kulturnu, nego političku i to kao sinonim jedne uspješne vojne operacije, ali i kao davalac imena jednom državnom neprijatelju broj 1. Novine „Indian Country Today“ su zbog toga pozvale svoje čitatelje da dva dana iz protesta na internetu, umjesto slike Geronima, postavljaju svoje vlastite fotografije. Tako se na internetu nastavlja ono što je prije nekoliko dana počelo u Abbottabadu – legenda o Geronimu, njen treći dio.“

Priredio: Senad Tanović

Odg. urednica Belma Fazlagić-Šestić