1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Turizam iza žičane ograde

U Berlinu se više od mjesec dana nalazi grupa od stotinjak rumunskih Roma koji kao građani EU tu mogu boraviti kao turisti. Oni bi željeli da ostanu da žive u Njemačkoj, a za sada su smješteni u domu za azilante.

Romkinja s bebom u naručju prosi na gradskom trgu

Kao iz Jugoistočne Evrope - Prošnja na berlinskim ulicama

Međutim, još se ne zna kako će se konačno riješiti njihovo pitanje, jer se pokazalo da su vlasti i politika potpuno nespremni za ovu situaciju.

„Ja ne prosim, ja radim“, kaže na lošem njemačkom mlada djevojka u dugoj suknji na cvjetiće i vindjakni sa zavrnutim rukavima, dok sapunjavom vodom zalijeva i čisti prednje staklo na automobilu. Na pitanje kako se zove i odakle je, sliježe ramenima kao da nas nije razumjela. Ovih dana se na berlinskim raskrsnicama često mogu vidjeti mladi ljudi koji vam pošto poto nastoje oprati stakla na autu. Pritrče čim se upali crveno svjetlo i prvo što urade je da mokrim čistačem stakla „nacrtaju“ srce na vozačevoj strani. Možete vi odmahivati rukom, oni će se ipak prihvatiti posla i za tili čas staklo zablista. Ako hoćete, date im nešto sitniša i posao je obavljen. Ovakve scene, poznate sa ulica jugoistočne Evrope, za Berlin su neobične i pomalo iritirajuće. A u centralnim dijelovima grada, ispred robnih kuća i na drugim frekventnim mjestima prići će vam mlade majke sa djecom u naramku i pitati; “Du ju spik ingliš?“ I odmah zatim pružaju ruku tražeći novac.

Romkinja sa ceduljom na engleskom zaustavlja prolaznika

Du ju spik ingliš?

Turisti koji neće kući

Početkom maja u Berlin je stigla grupa od devedeset rumunskih Roma. Nekoliko nedjelja su kampovali u jednom parku. No, lokalnim građanima su zasmetali nered i otpaci koje su iza sebe ostavljali, pa ih je policija odatle otjerala. U pomoć im je priskočila grupa pripadnika lijeve alternative i smjestila ih u zgradu bivše bolnice. Međutim, ni tu nisu mogli ostati pa su okupirali obližnju crkvu. Od tada nastaju pravi problemi i za romske porodice i za berlinske vlasti. Naime, kao građani Evropske unije Romi iz Rumunije mogu u Njemačkoj tri mjeseca boraviti kao turisti. Oni međutim, nikako ne žele da se vrate u domovinu.

„Pravno gledano, naravno da su oni turisti, jer su to rumunski građani i oni mogu slobodno putovati i boraviti tri mjeseca u drugim zemljama Evropske unije. S druge strane, mora se reći i to da su to ljudi koji su otišli iz svoje zemlje, jer su siromašni i jer se tamo osjećaju diskriminiranim, ili to stvarno jesu. To sigurno igra određenu ulogu “ – kaže Heidi Knake-Werner, berlinska ministrica za intergraciju, rad i socijalna pitanja.

U žičanoj ogradi

Roma Frauen betteln an einer Berliner Busstation

Nakon dugih i mučnih pregovora sa „glavama“ porodica, uz učešće pripadnika nevladinih organizacija, socijalnih radnika, prevodilaca i predstavnika vlasti, Romi su prilično nevoljko pristali na privremeni smještaj u jednom berlinskom domu za azilante. Najveće primjedbe imali su zbog žičane ograde kojom je ograđen prostor oko doma i koja ih, kako kažu podsjeća na neki logor. Osim toga, oni su od njemačke države očekivali da im obezbijedi stanove i posao, ili da dobiju socijalnu pomoć. Kao turisti, međutim, na to nemaju pravo. Vlasti i odgovarajuće institucije već danima bezuspješno pokušavaju iznaći rješenje za ovaj problem. Odnedavno su uključeni i posrednici- medijatori koji bi trebali Romima, na prihvatljiv način objasniti da ne mogu očekivati da će dobiti posao, pravo boravka ili stan. Jedino što bi mogli ostvariti su dozvole sa kojima bi legalno mogli raditi kao perači stakala na automobilima, ulični muzičari, ili slično.

U međuvremenu Romi su se navikli na privremeni smještaj u kojem, osim urednih i čistih soba, imaju i besplatna tri obroka dnevno. Njihov broj u domu za azilante porastao je sa 90 na 106. Međutim, boravak Roma u domu je ograničen. Prvi rok za iseljenje istekao je već prošlog petka, ali je produžen do daljnjeg. Niko još ne zna gdje će biti naredno berlinsko prebivalište ovih neobičnih turista čiji boravak državu košta 20 eura dnevno po osobi. Stiče se utisak da bi mnogi bili najsretniji da ovi ljudi što prije odu iz grada. Teško da će neko od njih uspjeti da ostane duže od tri mjeseca, ali je sigurno da ne mogu biti vraćeni u Rumuniju prije tog roka, jer uživaju punu zaštitu i prava građana Evropske unije.

Porodica uličnih svirača - Stari oprobani zanat

Ulični muzičari

Ipak, ne žele svi rumunski Romi po svaku cijenu ostati u Njemačkoj. „U septembru se vraćamo kući, jer tada počinje škola“, kaže nam Feodor Oprea koji je u Berlin došao prije nekoliko dana sa ženom, dva sina i puncem. Porodica Oprea svira na berlinskim ulicama. Sa harmonikom, trubom i defom, polako prolaze ispod prozora i balkona i čitavom ulicom se razliježe „Besame mucho“. Na kraju pjesme poneko baci nešto sitnog novca koji dječaci Oprea brzo pokupe u plastične čaše od jogurta. Odmah po dolasku u Berlin, ova porodica je nabavila dozvolu za uličnu svirku. Tako će ovdje provesti ljeto bez straha od policije i vlasti. Istina, ne baš kao ostali turisti koji u ljetnjoj sezoni iz razonode dolaze da posjete glavni grad Njemačke. Porodica Oprea je ovdje došla da radi i da nešto zaradi.

Autor: Ubavka Jakšić

Odg. urednik: Svetozar Savić