Turci se plaše medijske cenzure

Živo je u kafiću u sred Istanbula. Hale ispija čaj dok na svom Blackberryju čita najnovije vijesti. "Tražim samo 'hot news' (vruće novosti), prije svega iz Turske. Tiskovine gotovo da i ne čitam više jer novosti saznajem preko Twittera", kaže ona. Hale je oduševljena poplavom informacija u mreži: "Postoje blogovi i nove stranice - tu su mi doista nisu bitni mainstream mediji."

Hale je samo jedna Turkinja od mnogih koji predstavljaju fenomen u toj zemlji, kaže profesor Yaman Akdeniz, medijski znanstvenik i stručnjak za internet pri Bilgi Sveučilištu u Istanbulu. Akdeniz kaže da sve više ljudi smatra da turske medije kontrolira vlada. To se prije svega da primijetiti, dodaje on, nakon nove izborne pobjede vladajuće stranke AKP, "ali, ne izravno, nego neizravno".

Tako se sve češće može naići na slučajeve autocenzure i samokontrole na raznim TV kanalima, ali i u listovima. A to sve više ljude potiče da se informiraju drugim putevima, kaže ovaj stručnjak i obrazlaže: "Združe se u socijalnim mrežama, a neki od njih djeluju i kao novinari tako što pišu blogove."

Visoki tehnički standard

Turska je jedna od predvodnika u toj regiji kad je u pitanju mobilna tehnologija. Stanovništvo je mlado i naklonjeno globalnoj mreži. Stoga i ne čudi što su socijalne mreže posljednjih godina doživjele boom. Trenutačno 30 milijuna Turaka koristi Facebook, a četiri milijuna ima profil na Twitteru - time su u svjetskoj usporedbi u samom vrhu.

Koliko su mediji društvenih mreža u međuvremenu postali jaki u Turskoj, najbolje se pokazalo krajem 2011: U noći 29. prosinca je turska vojska započela sa zračnim napadom na navodne članove kurdske pobunjeničke stranke PKK. Ubijeno je 35 kurdskih civila. Slične slučajeve je turska vojska u prošlosti često zataškavala. U navedenom slučaju to nije uspjelo: unatoč odvojenom položaju u brdima u blizini granice s Irakom, bilo je dovoljno svjedoka napada. U roku od nekoliko sati nakon napada su na Twitteru objavljene fotografije i poruke članova obitelji žrtava.

Vijesti o napadu su se veoma brzo proširile, među ostalim i uz pomoć internetskog aktivista Cigdema Matera. "Bilo je doista čudno - novinari, koji su bili aktivni na Twitteru i u mainstream medijima su bili zaprepašteni što nitko o tome nije izvještava", kaže Mater i uvjerava: da nije bilo Twittera, svijet bi možda tek za dvije ili tri godine saznao za taj slučaj, ili se čak uopće ne bi saznalo.

Autogol za vojsku

Brzina kojom se širila informacija o napadu u brdima na tursko-iračkoj granici je bila moguća zahvaljujući 3-G tehnologiji, pomoću koje je mobitelima omogućen pristup internetu. To je opet ostavština turske vojske koja tu tehnologiju već odavno koristi u desetljećima dugom vojnom pohodu protiv PKK-a. Iako to rascjepkano područje u kojem većinski žive Kurdi spada u najsiromašnije regije Turske, postoji veoma dobro izgrađena komunikacijska mreža jer su sigurnosne snage upućene na nesmetanu mobilnu komunikaciju.

Telekomunikacijski ponuđači također čine svoj dio. U oštroj konkurentskoj borbi korisnicima omogućuju veoma povoljne ponude za pametne mobilne telefone, tzv. smartphone. Gotovo jedna četvrtina turskih korisnika mobilne telefonije posjeduje smartphone, pa ih tako ima i na siromašnom kurdskom jugoistoku.

"Cenzura nije rješenje"

Berke Bas je docentica za medijske znanosti na Bilgi Sveučilištu i zadužena je za jedan projekt s kurdskim mladima. Kaže da su socijalni mediji za Kurde postali važan i moćan instrument. "Vjerujem kako oni time imaju jedan veoma važan izvor informacija. Turski mediji, naime, nemaju nekog većeg interesa za događanja na jugoistoku i za to kako se ljudi tamo bore protiv problema. I time se javlja nevjerojatan bijes", kaže Berke Bas. Ona međutim ujedno upozorava da bi se i tradicionalnim medijima trebalo i dalje vjerovati jer, ističe Bas, u socijalnim medijima bi se mogle formirati male zajednice koje ne bi dopustile razmjenu mišljenja i informacija s onima koji drukčije razmišljaju. "Ono što nam je potrebno u ovoj zemlji je da se Turci i Kurdi bolje upoznaju."

I njezinog kolegu Yamana Akdeniza zabrinjava da bi socijalni mediji mogli doprinijeti pooštravanju polarizacije u turskom društvu. U Turskoj postoji još uvijek previše etničkih, religijskih i društvenih razlika koje se odražavaju i u socijalnim mrežama i medijima, kaže ovaj profesor. On ujedno strahuje da bi turska vlada mogla učiniti korak u pogrešnom smjeru: "Cenzura nije rješenje, kao ni zabranjivanje web stranica. Jer tu je sljedeći korak državna kontrola i gonjenje."

Turska je diljem svijeta na glasu kad su u pitanju internetske zabrane. Tako je video kanal YouTube blokiran dvije godine. Postoje prijetnje da će se blokirati i Facebook. No, Twitter i slične stranice se ne daju tako lako blokirati. Turskim internetskim aktivistima uvijek iznova lako polazi za rukom da zaobiđu cenzuru i blokade.

Autori: Dorian Jones / Marina Martinović

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić