1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Tužilaštvo traži najtežu kaznu za Karadžića

Tužilac Haškog tribunala je u završnom podnesku dostavljenom uoči završnih riječi koje počinju danas zatražio kaznu doživotnog zatvora za bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića za zločin genocida u BiH.

Zastupnici tužbe u svom podnesku ističu da dokazi koje su izveli potvrđuju da je optuženi bio najmoćnija ličnost u ratnoj Republici Srpskoj, da je ta tvorevina i osnovana na njegovu inicijativu, kao i njeni organi vlasti i naoružane snage, s ciljem da počini etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini. Prema tužiocima nasilje nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u sedam opština BiH je dostiglo razmjere genocida, koji je kulminirao u osmoj opštini Srebrenici, u čijem regionu je ubijeno 8.000 zarobljenih Bošnjaka. Artiljerijska i snajperska opsada Sarajeva sve četiri godine rata može samo potkrijepiti zahtjev za najtežom kaznom, stav je tužilaštva.

U završim riječima, koje će započeti danas ujutro, tim tužilaštva, koji predvodi Alan Tiger, obrazložiće sudijskom vijeću svoj zahtev. Poslije tužilaca završne riječi izložiće i optuženi, koji će, kako se očekuje, tražiti oslobađajuću presudu.

Florans Artman: trebalo je Karadžiću i Mladiću zajedno suditi

"Doživotni zatvor koje je tražilo tužilaštvo jeste jedina prikladna kazna za Karadžića, ali ni najteža kazna po statutu Haškog tribunala niti ono što će izreći tužioci u završnim riječima neće u potpunosti zadovoljiti dugogodišnje očekivanje cjelokupne javnosti", ocjenjuje Florans Artman (Florence Harmann), bivša porparolka glavnog tužioca Haškog tribunala.

Florence Harmann smatra da se Karadžiću i Mladiću trebalo suditi zajedno

Florence Harmann smatra da se Karadžiću i Mladiću trebalo suditi zajedno

"I u zemljama bivše Jugoslavije i u Evropi očekivalo se da potpuno rasvjetljavanje uloge Radovana Karadžića u ostvarivanju zločinačke politike koju je on sȃm, zajedno s drugima učesnicima zločinačkog poduhvata i formulirao. Nenadoknadiv nedostatak je što Karadžić na optuženičku klupu nije izveden zajedno sa Ratkom Mladićem. Jedino tako bi potpunije bio rasvijetljen njihov odnos i njihova zajednička uloga. Odvojeno suđenje omogućilo je Mladiću i da odbije da svjedoči na suđenju Karađiću. Još manje se na suđenju rasvijetlio odnos Karadžića i Slobodana Miloševića, a ponajmanje režima na Palama i Državne bezbjednosti Srbije na čijem čelu je bio Jovica Stanišić. Na primjer, na suđenju nije predočeno o čemu su Karadžić i Stanišić razgovarali na sastanku na Palama 9. jula 1995., uoči samog napada na Srebrenicu i genocida koji je uslijedio".

Da li je gonocidna namjera postojala od 1992.

Po mišljenju Florans Artman, još jedno pitanje nametnulo je suđenje Karadžiću, a to je da li je genocidna namjera postojala od početka sukoba 1992. godine i da li je ta politika dovedena do paroksizma u Srebrenici u julu 1995. godine. "Politički lideri rijetko kad tako jasno izraze genocidne namjere kao što je Karadžić to javno uradio uoči rata u BiH u jesen 1991. Pitanje je kako su sudije takve njegove izjave povezale sa dokazima predočenim na suđenju. Preostaje da se vidi kako će vijeće ocijeniti takve političke izjave: kao genocidnu namjeru ili praznu frazu. Jako je bitno da li će sudsko vijeće imati hrabrosti da prepozna genocid kao proces koji je počeo manjim intenzitetom da bi se pojačavao kad se ukaže prilika. Na sudijama je da ocijene da li je genocid koji se dogodio u Srebrenici samo vrhunac te politike, ili je on bio višegodišnji proces, koji je Karadžić najavio prije nego što će sukobi početi.

U optužnici je navedeno sedam opština u kojima su zločini imali oblik genocida. Medjutim, sudijsko vijeće nije prihvatilo izvođenje dokaza za masovnu grobnicu Tomašica. Poznata je uzdržanost haških sudije (ne samo u vijeću za ovaj predmet, nego uopšte) da u zločinima u Podrinju i opštini Prijedor, već 1992. prepoznaju početak izvršenja genocidne namjere, bez obzira što – hvala bogu – on nije u svemu uspješno izveden", rekla je Florans Artman.

Na suđenju nije predočeno o čemu su Karadžić i Stanišić razgovarali na sastanku na Palama 9. jula 1995., uoči samog napada na Srebrenicu i genocida koji je uslijedio

Na suđenju nije predočeno o čemu su Karadžić i Stanišić razgovarali na sastanku na Palama 9. jula 1995., uoči samog napada na Srebrenicu i genocida koji je uslijedio

Da podsjetimo, Karadžić je uhapšen u Beogradu u julu 2008. poslije 13 godina skrivanja i bjekstva od međunarodne pravde i sproveden u pritvor Haškog tribunala. Optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti i suđenje mu je počelo 26. oktobra 2009. Tužioci su završili izvođenje dokaza u maju 2012.godine, pošto su izveli 195 svjedoka. Karadžić je zastupao sopstvenu odbranu. Između oktobra 2012. i februara 2014. izveo je 238 svjedoka u svoju odbranu.

Optužnica tereti Karadžića za četiri udružena zločinačka poduhvata. Prvi je, kako smo već naveli, genocid u Srebrenici u julu 1995. Drugi, najteži ratni zločini, počinjeni 1992. godine koji su u sedam bosanskohercegovačkih opština okvalifikovani kao genocid. Treći je artiljerijski i snajperski teror nad građanima Sarajeva u cijelom ratu. I četvrti - uzimanje pripadnika snaga UN za taoce i živi štit u proljeće 1995. godine.

Karadžić tražio imunitet

Od početka sudskog postupka Karadžić je tražio obustavljanje suđenja, navodeći da je sa bivšim državnim sekretarom Sjedinjenih Država Ričardom Holbrukom (Richard Holbrooke) u julu 1996. sklopio sporazum o imunitetu. Po tom navodnom sporazumu, Karadžić se povukao sa funkcije predsjednika Republike Srpske i iz političkog života, a Holbruk mu je zbog toga garantovao da će biti pošteđen suđenja u Haškom tribunalu. Vijeće je odbilo zahtjev optuženog za imunitetom, ali je na kraju dokaznog postupka odbrane zaključilo da navodi o mogućnom sporazumu sa Holbrukom mogu imati izvjesnu relevantnost za odmjeravanje kazne.

Vijeće južnokorejskog sudije O Gon Kvona (Kwon) odbilo je zahtjev tužilaštva, podnesen pošto je suđenje faktički bilo završeno, za ponovno otvaranje dokaznog postupka o masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora, u kojoj je otkriveno blizu 400 žrtava. Vijeće je odbacilo taj zahtjev ocijenivši da je postupak protiv Karadžića u završnoj fazi, a da istraga o Tomašici još nije završena.

S druge strane, Vijeće je odbilo zahtjev optuženog Karadžića da svoju završnu riječ održi godinu dana poslije izvođenja posljednjeg svjedoka odbrane, što je bilo krajem februara ove godine.Vijeće je dalo prednost efikasnosti procesa nad navodima optuženog da mora, kako bi se adekvatno spremio za završnu riječ, proučiti 48.000 stranica transkripata sudskih zasjedanja, 11.000 hiljada dokaznih predmeta i nekoliko stotina svjedočenja. Sudijsko vijeće bilo je odlučno odmah nakon završetka dokaznih postupaka prije pola godine: završne riječi biće održane na današnji dan kako bi se omogućilo i da presuda bude donesena "u razumnom roku". Taj razumni rok bi trebalo da bude kraj ljeta ili početak jeseni sljedeće godine.